Računovodstvo nabave i prodaje građevinskog zemljišta

Računovodstveno praćenje nabave građevinskog zemljišta ovisi o namjeni njegova korištenja u poslovnoj imovini društva. Pri nabavi građevinskog zemljišta koje se klasificira kao dugotrajna imovina važno je utvrditi nabavlja li se to zemljište za buduću gradnju građevina u kojima će se obavljati redovna djelatnost društva ili se nabavlja, primjerice, za davanje u zakup ili zbog porasta kapitalne vrijednosti. Pri nabavi građevinskog zemljišta koje se klasificira kao kratkotrajna imovina važno je utvrditi je li riječ o redovnoj nabavi koja se klasificira kao i ostale zalihe za preprodaju ili su ispunjeni uvjeti za klasifikacijom kao imovine namijenjene prodaji.

1.  UVOD

Građevinsko zemljište uređuje se s ciljem njegova osposobljavanja za građenje, rekonstrukciju i korištenje zgrada u skladu s prostornim planom te s tim u vezi poboljšanja uvjeta života i rada u naseljima. Uređenje građevinskog zemljišta obuhvaća pribavljanje projekata i druge dokumentacije, rješavanje imovinskopravnih odnosa u skladu s navedenim Zakonom i posebnim zakonima te ishođenje akata potrebnih za provedbu radova u svrhu uređenja građevinskog zemljišta, građenje infrastrukture i građevina javne i društvene namjene, odnosno njihovu rekonstrukciju u skladu s posebnim zakonima te sanaciju terena.

Računovodstveno praćenje nabave i održavanja građevinskog zemljišta koje se nabavlja radi buduće gradnje građevinskih objekata na tom zemljištu u kojima će se obavljati redovita djelatnost društva uređuje HSFI 6 – Dugotrajna materijalna imovina odnosno MRS 16 – Nekretnine, postrojena i oprema. Ako je riječ o građevinskom zemljištu koje se kupuje radi povećanja njegove vrijednosti i držanja u razdoblju koje je dulje od jedne godine, tada računovodstveno praćenje navedenog zemljišta uređuje HSFI 7 – Ulaganja u nekretnine odnosno MRS 40 – Ulaganja u nekretnine. Jednako tako, ako se kupuje zemljište za koje još nije poznata točna namjena njegova korištenja, računovodstveno praćenje njegove nabave i daljnjeg vrednovanja uređuje također HSFI 7 odnosno MRS 40.

Prema zahtjevima t. 8. MRS-a 40 zemljištima koja se klasificiraju kao ulagačke nekretnine smatraju se:

  1. zemljišta koje se drže u svrhu dugoročnog porasta kapitalne vrijednosti, a ne zbog kratkoročne prodaje tijekom redovnog poslovanja
  2. zemljišta koja se drže za upotrebu u još neutvrđenoj budućnosti (ako društvo nije odlučilo koristiti zemlju kao nekretninu koju koristi vlasnik ili u svrhu kratkoročne prodaje tijekom redovnog poslovanja, smatra se da je riječ o nekretnini namijenjenoj povećanju kapitalne vrijednosti).

Građevinska zemljišta koja se nabavljaju s ciljem daljnje prodaje u redovnom poslovanju, klasificiraju se kao zalihe prema zahtjevima HSFI-ja 10 – Zalihe odnosno MRS 2 – Zalihe.

 

2. NABAVA GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA RADI BUDUĆE GRADNJE GRAĐEVINE ZA OBAVLJANJE REDOVNE DJELATNOSTI

Građevinsko zemljište koje se kupuje radi buduće gradnje građevine na tome zemljištu, a te će se građevine koristiti za potrebe redovnog obavljanja djelatnosti društva (prodaja dobara i usluga, proizvodnja dobara, skladištenje dobara, administrativne svrhe i sl.), klasificira se prema zahtjevima HSFI-ja 6 odnosno MRS-a 16. Nabava građevinskog zemljišta za te se potrebe računovodstveno prati na računu 02701 – Građevinsko zemljište u pripremi.

Građevinska zemljišta kao i ostale vrste zemljišta s računovodstvenog motrišta predstavljaju imovinu koja ima neograničen vijek trajanja i koja u skladu sa zahtjevima HSFI-ja 6 odnosno MRS-a 16 ne podliježe obračunu amortizacije. To znači da građevinska zemljišta uvijek predstavljaju imovinu koja se razmatra odvojeno od građevina i s kojima se, za računovodstvene svrhe, odvojeno postupa.

Ulaganja na zemljištu koja se obavljaju radi poboljšanja funkcionalnosti zemljišta trebaju se također promatrati odvojeno od zemljišta. Takva se ulaganja evidentiraju na posebnim računima u okviru dugotrajne materijalne imovine odnosno građevinskih objekata i podliježu obračunu amortizacije.

U vrijednost zemljišta uključuje se nabavna cijena zemljišta po računu dobavljača ili sklopljenom kupoprodajnom ugovoru, porez na promet nekretnina po stopi od 3 % ako je stjecatelj obveznik plaćanja toga poreza, troškovi odvjetnika, bilježnika, troškovi geodeta i upisa u zemljišne knjige i sl. Nakon izgradnje zgrade i stavljanja zemljišta u uporabu, to zemljište se evidentira na računu 0207 – Zemljišta ispod građevina.

Primjer 1. Računovodstveno praćenje nabave građevinskog zemljišta za buduću gradnju poslovne zgrade

Društvo Altos d.o.o. obveznik PDV-a kupilo je od građanina građevinsko zemljište veličine 10.000 m² za svotu od 1.500.000,00 kn. Navedena je svota plaćena prodavatelju s transakcijskog računa društva. Pri kupnji navedenog zemljišta nastali su sljedeći troškovi:

  • usluge odvjetnika i bilježnika u svoti od 3.000,00 kn (od toga je PDV 500,00 kn, ostalo su pristojbe)
  • usluge geodeta 10.000,00 kn (od toga je PDV 2.000,00 kn)
  • porez na promet nekretnina po stopi od 3 % 45.000,00 kn.

Navedeno je zemljište kupljeno s ciljem gradnje poslovne zgrade i pripadajućeg skladišta na tome zemljištu. Gradnja će započeti u sljedećoj godini.

Ulaganja u izgradnju prilaznih puteva, parkirališta, ograda i sl. predstavljaju ulaganja koja se vode odvojeno od građevinskog zemljišta jer ta imovina podliježe obračunu amortizacije. Svako od tih ulaganja (put, parkiralište, ograda i sl.) računovodstveno se prati odvojeno i također odvojeno se i amortizira kada se stavi u uporabu. Stopa amortizacije utvrđuje se prema očekivanom korisnom vijeku njihove uporabe, a porezno dopuštena stopa prema Zakonu o porezu na dobit je 5 % odnosno dvostruka stopa 10 % godišnje.

Primjer 2. Ulaganje u izgradnju puta, parkirališta i ograde

Društvo Altos d.o.o. prije izgradnje ulaže u izgradnju puta i privremenih parkirališnih mjesta na kupljenom građevinskom zemljištu. Navedeno društvo primilo je račun od dobavljača Gradi d.o.o. za izgradnju puta i parkirališta na svotu od 200.000,00 kn uz prijenos porezne obveze. Društvo Altos d.o.o. obračunalo je PDV po stopi od 25 % na primljeni račun u svoti od 50.000,00 kn (svotu je iskazalo kao obvezu i pretporez).

U skladu s navedenim, društvo Altos d.o.o. evidentiralo je izgradnju prilaznog puta i privremenog parkirališta na posebnom računu ulaganja jer je riječ o ulaganju koje se treba voditi odvojeno od zemljišta.

3. NABAVA GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA RADI DUGOROČNOG PORASTA VRIJEDNOSTI

Prema zahtjevima HSFI-ja 7 odnosno MRS-a 40 zemljišta koja se drže u svrhu dugoročnog porasta kapitalne vrijednosti, a ne zbog kratkoročne prodaje tijekom redovnog poslovanja, klasificiraju se kao ulaganja u nekretnine. Jednako tako, zemljišta koja se drže za upotrebu u još neutvrđenoj budućnosti (ako društvo nije odlučilo koristiti zemlju kao nekretninu koju koristi vlasnik ili u svrhu kratkoročne prodaje tijekom redovnog poslovanja, smatra se da je riječ o nekretnini namijenjenoj povećanju kapitalne vrijednosti) te zemljišta koja se daju u zakup, klasificiraju se kao ulaganja u nekretnine.

U skladu s navedenim, građevinsko zemljište koje se kupuje s ciljem držanja radi porasta tržišne vrijednosti i daljnje prodaje nakon porasta te cijene klasificira se prema zahtjevima HSFI-a 7 odnosno MRS-a 40. Navedeno zemljište računovodstveno se evidentira u okviru osnovnog računa 050 – Ulaganja u nekretnine – zemljišta (analitika po vrstama zemljišta). Građevinska zemljišta koja se kupuju radi izgradnje građevina koje će se iznajmljivati također se evidentiraju u okviru računa 050.

Pri početnom utvrđivanju vrijednosti kupljeno građevinsko zemljište evidentira se prema trošku nabave. U trošak nabave uključuju se kupovna cijena građevinskog zemljišta i svi izravni troškovi (porez na promet nekretnina, usluge odvjetnika, geodeta, procjenitelja, usluge agencije za promet nekretnina i sl.). Ako društvo kod naknadnog vrednovanja izabere metodu fer vrijednosti, tada vrijednost građevinskog zemljišta treba iskazivati prema fer vrijednosti. Kod primjene metode fer vrijednosti, dobitak ili gubitak koji nastaje iz promjene fer vrijednosti zemljišta treba priznati u računu dobitka i gubitka u razdoblju u kojemu je nastao.

Primjer 3. Računovodstveno praćenje nabave građevinskog zemljišta radi ulagačkih namjera

Društvo Kom d.o.o. sklopilo je s fizičkom osobom T. M. ugovor o kupnji građevinskog zemljišta. Ugovorena cijena zemljišta je 500.000,00 kn. Zemljište je kupljeno s ciljem dugoročnog porasta njegove kapitalne vrijednosti. Ugovorena svota plaćena je fizičkoj osobi sa transakcijskog računa društva. Sa transakcijskog računa plaćen je porez na promet nekretnina po stopi od 3 % u svoti od 15.000,00 kn.
Građevinsko zemljište stavljeno je u uporabu i klasificirano kao ulaganje u nekretnine.

Građevinsko zemljište koje je kupljeno radi davanja u najam ili zakup na razdoblje dulje od dvanaest mjeseci također se evidentira kao ulaganja u nekretnine.

4. NABAVA GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA RADI PREPRODAJE U TIJEKU REDOVNOG POSLOVANJA

Zemljišta koja se u tijeku redovitog poslovanja nabavljaju radi preprodaje klasificiraju se kao zalihe prema zahtjevima HSFI-ja 10 odnosno MRS-a 2. Navedeno proizlazi iz zahtjeva MRS-a 2 u kojemu je definirano da zalihe obuhvaćaju kupljenu robu namijenjenu daljnjoj prodaji, uključujući na primjer robu koju je kupio trgovac na malo, a koja je namijenjena za daljnju prodaju, ili zemljište i druge nekretnine namijenjene za daljnju prodaju. Navedena zemljišta računovodstveno se evidentiraju u okviru skupine računa 68 – Nekretnine i umjetnine za trgovanje. Razlika između klasifikacije na računu 68 i klasifikacije na računu 69 na kojemu se evidentira imovinana mijenjena prodaji (između ostalog i zemljišta) je u tome što se u okviru ove skupine evidentiraju zemljišta koja su nabavljena radi preprodaje u okviru redovne djelatnosti društva i ona zemljišta za koja nije ispunjen zahtjev za klasifikaciju prema HSFI-ju 8 odnosno MSFI-ju 5. U skladu s navedenim zahtjevima, građevinska zemljišta koja se kupuju radi daljnje prodaje u redovnom poslovanju klasificiraju se prema zahtjevima HSFI-ja 10 odnosno MRS-a 2.

Prema zahtjevima t. 10. HSFI-a 10 odnosno t. 9. MRS-a 2 vrijednost zaliha općenito se utvrđuje prema troškovima nabave ili prema neto utrživoj vrijednosti, ovisno o tome što je niže. Pri nabavi građevinskog zemljišta koje se evidentira prema zahtjevima HSFIja 10 odnosno MRS-a 2, u trošak nabave zemljišta uključuju se kupovna cijena zemljišta i svi izravni troškovi (porez na promet nekretnina, usluge odvjetnika, geodeta, procjenitelja, usluge agencije za promet nekretnina i sl.) koji su povezani sa stjecanjem zemljišta.

Primjer 4. Računovodstveno praćenje nabave građevinskog zemljišta za daljnju prodaju

Društvo Tomi d.o.o. obveznik PDV-a kupilo je od društva Mit d.o.o. građevinsko zemljište za koje je izdan akt o građenju za svotu od 1.000.000,00 kn s uključenim PDV-om po stopi od 25 % u svoti od 200.000,00 kn. Zemljište ima ukupno 4.000 m².

Pri kupnji navedenog zemljišta nastali su sljedeći troškovi:

  • usluge bilježnika u svoti od 2.000,00 kn (od toga PDV 500,00 kn, ostalo su pristojbe)
  • usluge geodeta 5.000,00 kn (od toga je PDV 1.000,00 kn).

Nakon 6 mjeseci građevinsko zemljište prodano je društvu Ali d.o.o. za svotu od 1.000.000,00 kn uvećano za PDV po stopi od 25 % u svoti od 250.000,00 kn.

 

 

 

 

 

 

 

 

5. NABAVA GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA ZA GRADNJU GRAĐEVINA ZA TRŽIŠTE

Prema zahtjevima MRS-a 2 i HSFI-ja 10 svi troškovi građenja prvo se iskazuju prema prirodnim vrstama troškova (u razredu 4), a nakon toga se prenose na proizvodnju u tijeku (razred 6). U skladu s navedenim i zemljište koje se nabavlja radi buduće gradnje treba se računovodstveno pratiti putem razreda 4 jer je riječ o proizvodnji stanova za tržište (gotovih proizvoda). Nabava zemljišta na kojemu će se graditi građevina za tržište računovodstveno se evidentira na računu 40 – Troškovi sirovina i materijala, a nakon toga se prenosi na račun 6000 – Proizvodnja u tijeku – zemljište. Svi troškovi koji su povezani s nabavom zemljišta računovodstveno se evidentiraju prema prirodnim vrstama troškova i nakon toga se također prenose na račun 6000 – Proizvodnja u tijeku – zemljište. To su troškovi poreza na promet nekretnina (3 %), troškovi odvjetnika, bilježnika koji su vezani uz kupnju zemljišta, troškovi geodeta i upisa zemljišta u zemljišne knjige i sl. troškovi koji su izravno povezani s nabavom građevinskog zemljišta.

6. NABAVA GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA KOJE SE KLASIFICIRA KAO IMOVINA NAMIJENJENA PRODAJI

Dugotrajna imovina koja je kupljena isključivo s namjerom naknadne prodaje klasificira se kao kratkotrajna imovina ako je u skladu s jednogodišnjim zahtjevom. Dakle, ako će se prodaja te imovine obaviti unutar jedne godine od datuma klasifikacije i ako je vrlo vjerojatno da će i ostali kriteriji iz t. 7. i 8. MSFI-ja 5 biti ispunjeni unutar kratkog razdoblja nakon nabave (najčešće unutar 3 mjeseca), ta se imovina treba klasificirati kao imovina namijenjena prodaji. Prema tome, samo ako će se građevinsko zemljište koje je kupljeno za daljnju prodaju prodati unutar jedne godine te ako se aktivno pronalazi kupac odnosno ako postoji visoka vjerojatnost prodaje, to se zemljište prilikom nabave može klasificirati kao imovina namijenjena prodaji.

Primjer 5. Nabava građevinskog zemljišta za koje nije izdan akt o građenju, a koje se izravno klasificira kao imovina namijenjena prodaji

Društvo Zali d.o.o., obveznik PDV-a, kupilo je od društva Solus d.o.o., obveznika PDV-a, građevinsko zemljište za koje nije izdan akt o građenju uz prijenos porezne obveze. Nabavna vrijednost zemljišta je 700.000,00 kn. Društvo Zali d.o.o. obračunalo je PDV na kupnju zemljišta u svoti od 187.500,00 kn (kao obvezu i pretporez). U trenutku nabave ispunjeni su zahtjevi za priznavanjem dugotrajne imovine namijenjene prodaji te se navedeno zemljište klasificira kao imovina namijenjena prodaji. Nakon 2 mjeseca sklopljen je ugovor o kupoprodaji navedenoga građevinskog zemljišta s društvom Loni d.o.o. koji je obveznik PDV-a. Prodajna vrijednost zemljišta je 900.000,00 kn.

 

 

 

 

 

 

7. ISPORUKE GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA S MOTRIŠTA PDV-a

Zakonom o porezu na dodanu vrijednost propisano je da je isporuka zemljišta, osim građevinskog zemljišta, oslobođena PDV-a. Pri tome se građevinskim zemljištem prema Zakonu smatra zemljište za koje je izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje. Izvršnim aktom kojim se odobrava građenje prema Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost smatra se građevinska dozvola, lokacijska dozvola, rješenje za građenje i slično. U skladu s odredbama Zakona o PDV-u, isporuka građevinskog zemljišta za koje je izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje uvijek je oporeziva PDV-om po stopi od 25 % ako je isporučitelj porezni obveznik.

Pravo izbora za oporezivanje i pravo na odbitak pretporeza može se primijeniti u trenutku isporuke. U skladu s navedenim, prijenos porezne obveze prema Zakonu o PDV-u između poreznih obveznika može se primijeniti samo kod isporuka zemljišta koja nisu građevinska (za koja nije izdan akt o građenju). Ako građevinsko zemljište prodaje osoba koja nije porezni obveznik ili fizička osoba, navedeno je zemljište predmet oporezivanja porezom na promet nekretnina. Prema Zakonu o porezu na promet nekretnina obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina je stjecatelj nekretnina. Stopa poreza na promet nekretnina je 3 %.

8. ZAKLJUČAK

Građevinska zemljišta koja se nabavljaju radi buduće gradnje građevinskih objekata na tom zemljištu u kojima će se obavljati redovita djelatnost društva evidentiraju se prema zahtjevima HSFI-ja 6 odnosno MRS-a 16. Prema zahtjevima HSFI-ja 6 i MRS-a 16 navedena zemljišta predstavljaju imovinu koja se razmatra odvojeno od građevina i s kojima se, za računovodstvene svrhe, odvojeno postupa jer zemljišta ne podliježu obračunu amortizacije. Građevinska zemljišta koje se stječu radi povećanja njihove tržišne vrijednosti i držanja u duljem razdoblju (dulje od 1 godine) evidentiraju se kao ulaganja u nekretnine prema zahtjevima HSFI-a 7 odnosno MRS-a 40. Građevinska zemljišta koja se tijekom redovitog poslovanja nabavljaju radi preprodaje klasificiraju se kao zalihe prema zahtjevima HSFI-a 10 odnosno MRS-a 2.

Naknada plaće na blagdan i drugi dodatci na plaću

Dodatci na plaću se, u pravilu, utvrđuju prema izvorima radnikovih prava prema bruto-plaći te u skladu s time čine sastavni dio radnikova bruto-primitka. Primitkom od nesamostalnog rada se, između ostaloga, smatraju i primitci koje poslodavci isplaćuju svojim radnicima po osnovi rada na blagdan i neradnih dana utvrđenih Zakonom o blagdanima. Jednako tako, primitcima koji se oporezuju na način propisan za dohodak od nesamostalnog rada smatraju se i primitci za prekovremeni rad, za noćni rad, za rad nedjeljom, za dežurstvo, za pripravnost i sl. Stoga su, u skladu sa svime navedenim, svi dodatci na plaću sastavni dio bruto-primitka koji se oporezuje na jednak način kao i plaća radnika za redovan rad.

 

1. UTVRĐIVANJE PLAĆE PREMA OBLICIMA RADA

Visina plaće utvrđuje se aktima poslodavaca koji uređuju prava radnika na visinu plaće. Tako se plaća može utvrditi u konkretnoj svoti, može se sastojati od nekoliko elemenata, može biti i promjenjiva, a dio plaće može se isplaćivati u naravi. Utvrđivanje rasporeda radnog vremena i oblika rada je na poslodavcu. Plaća radnika se utvrđuje prema obliku radnog vremena (redovan rad, rad noću, blagdan, prekovremeno i sl.), a može se ugovoriti kao ugovorena fiksna svota plaće ili kao plaća koja se utvrđuje po satu, u kojem slučaju svota plaće ovisi o odrađenom mjesečnom fondu sati.

Ako je plaća promjenjiva, može se sastojati od određenih elemenata:

  • osnovne plaće uvećana koeficijentima složenosti poslova
  • dodataka na plaću
  • varijabilnog dijela (stimulacije).

Osnovna plaća radniku pripada za redovan rad odnosno za puno ili nepuno radno vrijeme te se ona uobičajeno još dodatno vrednuje, ovisno o složenosti poslova koje radnik obavlja u vezi sa svojim radnim mjestom (osnovna plaća za rad množi se koeficijentima složenosti poslova koji su propisani aktima koje je poslodavac obvezan primjenjivati). Radnici koji rade na blagdan, noću i prekovremeno, prema Zakonu o radu ostvaruju pravo na povećanu plaću kao i u slučaju rada u otežanim uvjetima.

Primjerice, poslodavac nedvojbeno u određenim slučajevima treba radniku isplatiti povećanu plaću, i to ako radi u otežanim uvjetima, za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH  određeno da se ne radi, za prekovremeni rad te za rad noću.

PLAĆE I NADOKNADE

Osim obveznih dodataka na plaću propisanih Zakonom o radu, prema ostalim izvorima prava radnici mogu ostvariti povećanje plaće i po drugim osnovama, primjerice za godine staža rada radnika provedenih na radu ili na radu kod točno određenog poslodavca. Poslodavac ima pravo odrediti način obavljanja rada, poštujući prava i dostojanstvo radnika i obvezu osigurati uvjete za rad na siguran način i to tako da ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima. Sve ostale možebitno utvrđene uvjete prema kojima radnici mogu ostvariti pravo na povećanu plaću (dodatke na plaću za minuli rad, smjenski rad i sl.), a da nisu utvrđeni Zakonom o radu, poslodavci utvrđuju vlastitim aktima ili je to pravo već propisano nekim od kolektivnih ugovora koje je poslodavac obvezan primijeniti.

2. SLUČAJEVI KADA POSLODAVAC RADNIKU TREBA OBVEZNO POVEĆATI PLAĆU

Prema Zakonu o radu, radno vrijeme je razdoblje u kojemu je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Samo vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

Puno radno vrijeme radnika ne može biti dulje od četrdeset sati tjedno. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme radnika četrdeset sati tjedno. Dakle, Zakon o radu propisuje najviše tjedno radno vrijeme, a ne mjesečni ili godišnji fond sati rada. Mjesečni fond sati rada konkretnog radnika utvrđuje se prema njegovom rasporedu radnog vremena.

2.1. OBRAČUN PLAĆE ILI NAKNADE PLAĆE ZA VRIJEME BLAGDANA

Radnici u nekim djelatnostima moraju raditi i u vrijeme blagdana. Navedeno se posebno odnosi na djelatnosti koje po svojoj naravi ne mogu biti zaustavljene radi neradnih dana. To je rad djelatnika u ugostiteljstvu, javni prijevoz putnika, rad djelatnika u trgovini, rad zdravstvenih djelatnika, djelatnika u policiji i sl. Kada radnici rade na dan blagdana, ostvaruju pravo na povećanu plaću za rad na taj dan. Zakonom o blagdanima spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj utvrđeni su blagdani, odnosno neradni dani prema kojima radnici ne rade. To se posebice odnosi na dane koji su utvrđeni u Zakonu o blagdanima, kao neradni, a to su:

  • siječnja – Nova godina
  • siječnja – Bogojavljenje ili Sveta tri kralja
  • Uskrs i Uskrsni ponedjeljak
  • Tijelovo
  • svibnja – Praznik rada
  • svibnja – Dan državnosti
  • lipnja – Dan antifašističke borbe
  • kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja
  • kolovoza – Velika Gospa
  • studenoga – Svi sveti
  • studenoga – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
  • prosinca – Božić
  • prosinca – prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan.

Građani RH koji Božić slave na dan 7. siječnja na taj dan, islamske vjeroispovijesti u dane Ramazanskog bajrama i Kurban-bajrama te židovske vjeroispovijesti u dane Roš Hašane i Jom Kipura, imaju pravo ne raditi i uz to imaju pravo ne raditi u dane koji su propisani kao blagdani svih građana Republike Hrvatske. Radnici koji rade na navedene dane, ostvaruju pravo na povećanu plaću (dodatak na plaću za rad na blagdan). Radnici koji u prethodno spomenute dane blagdana ne rade, ostvaruju pravo na naknadu plaće.

Dakle, u dane blagdana radnici, u pravilu, ne rade, ali radnici u te dane imaju pravo na naknadu plaće. Pravo na naknadu plaće za blagdan ovisi o rasporedu radnog vremena svakoga pojedinog radnika. Ako radnik zbog blagdana ne radi, imat će pravo na naknadu plaće samo ako blagdan pada u dan kada je prema rasporedu radnog vremena obvezan raditi. Ako blagdan pada u nedjelju ili neki drugi dan kada radnik ne treba raditi i kada inače ne ostvaruje plaću, radnik neće ostvariti ni plaću ni naknadu plaće. Smatramo da je intencija zakonodavca da radnik koji radi na blagdan dobije povećanu plaću, dok se drugim aktima (pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom i dr.) poslodavca mogu utvrditi i drukčija prava.

Primjer 1. Kako utvrditi plaću kada je za radnika na dan blagdana predviđeno da ne radi
Osnovna plaća radnika iznosi 10.000,00 kn (bruto). Mjesec za koji se obračunava plaća ima 184 radna sata. Jedan dan u navedenom mjesecu je blagdan koji pada u utorak te na taj dan radnik nema obvezu raditi. Bez obzira na to što radnik taj dan nema obvezu raditi, za taj dan ostvaruje naknadu plaće. Zbog navedenoga za radnika se bruto-svota plaće neće promijeniti te će za taj mjesec radnik ostvariti bruto-plaću od ukupno 10.000,00 kn (9.565,20 kn redovan rad + 434,80 kn naknada plaće za blagdan).

Primjer 2. Utvrđivanje plaće radnika ako radi na blagdan
Osnovna plaća radnika iznosi bruto 10.000,00 kn. Radniku je preraspodjelom radnog vremena utvrđeno da radi na blagdan koji pada u utorak. To znači da je u mjesecu koji ima 184 radna sata radnik odradio 8 sati na blagdan. Prema Kolektivnom ugovoru, ako zaposlenik radi na dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom o blagdanima, ima pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu najmanje za 50 %. U skladu s navedenim, radnik za vrijeme redovnog rada na blagdan ostvaruje pravo na plaću uvećanu za dodatak na plaću za rad na blagdan te na naknadu plaće koja mu pripada prema Zakonu o blagdanima te prema Kolektivnom ugovoru. Visinu plaće za rad na blagdan potrebno je utvrditi ovako: Svota plaće za rad po satu = 10.000,00 : 184 sata = 54,35 kn Plaća za rad na blagdan = (54,35 x 8) × 1.50 = 434,80 × 1.50 = 652,20 kn (434,80 kn + 217,40 kn)
Naknada plaće za blagdan = 54,35 × 8 = 434,80 kn.
Dakle, radnik za rad na blagdan ostvaruje pravo na redovnu plaću za rad uvećanu za dodatak na plaću za rad na blagdan te naknadu plaće, stoga se visina plaće za taj dan utvrđuje u svoti od 1.087,00 kn (652,20 kn + 434,80 kn). Plaća radnika za taj mjesec utvrđuje se u svoti od 10.652,20 kn (10.000,00 +217,40 + 434,80).

Primjer 3. Utvrđivanje plaće radnika za Uskrs i Uskrsni ponedjeljak
Radnik će prema rasporedu radnog vremena raditi na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, a u skladu sa svime navedenim radnik će imati pravo na različita prava iz radnog odnosa ovisno o sljedećim situacijama:

  • kada radnik radi na Uskrs (nedjelja) ima pravo na plaću uvećanu za dodatak za rad blagdanom.
  • ako radniku nedjelja nije redoviti radni dan, radnik za taj dan ostvaruje i dodatak na plaću za prekovremeni rad. Kada je nedjelja redoviti radni dan radnika, radnik neće imati pravo na dodatak na plaću za prekovremeni rad, nego samo na plaću i dodatak za plaću za rad blagdanom.
  • ako je radnik radio na Uskrsni ponedjeljak, a na taj dan inače nije njegov redoviti radni dan, nego dan tjednog odmora, imat će pravo na plaću uvećanu za dodatak za rad blagdanom i prekovremeni rad.
  • kada je ponedjeljak inače redoviti radni dan radnika, tada će radnik imati pravo na plaću i na dodatak za rad blagdanom.

Dakle, ako posebnim aktima nije ništa posebno utvrđeno, za rad na blagdan radnici ostvaruju plaću za rad na taj dan i povećanu plaću zbog rada na blagdan.
Jednako tako, u slučaju da prema rasporedu radnog vremena dan blagdana pada na dan kada radnik ne bi radio, tada poslodavac takvom radniku za taj dan ne obračunava ni plaću ni naknadu plaće.

2.2. UTVRĐIVANJE POVEĆANE PLAĆE ZA RAD NEDJELJOM

Preraspodjelom radnog vremena može se utvrditi da radnik mora raditi u nedjelju. U tom je slučaju poslodavac obvezan osigurati radniku neki drugi dan kao dan odmora, i to u trajanju od 24 sata.
Za rad nedjeljom radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću jer je morao svoje životne navike, obiteljske obveze i sl. prilagoditi da bi mogao doći na posao te raditi na dan koji se za većinu radnika podrazumijeva kao dan odmora.

Primjer 4. Utvrđivanje plaće za rad nedjeljom
Osnovna plaća radnika iznosi 10.000,00 kn (bruto). Preraspodjelom radnog vremena u mjesecu koji ima 184 sata radnik je odradio 6 sati, i to u nedjelju. Prema Kolektivnom ugovoru radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću od 35 %.
Visina plaće po satu rada u tom mjesecu = 10.000,00 : 184 sata = 54,35 kn
Visina plaće za rad u nedjelju = (54,35 × 6) × 1.35 = 326,10 × 1.35 = 440,24 kn (326,10 kn + 114,14 kn)
Ukupna bruto-plaća za radnika za taj mjesec iznosi 10.114,54 kn (9.674,30 kn + 440,24 kn).

2.3. PRAVO NA POVEĆANU PLAĆU U SLUČAJU PREKOVREMENOG RADA

Samo u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi dulje od punoga odnosno nepunoga radnog vremena (prekovremeni rad), ali najviše do osam sati tjedno prema Zakonu o radu. To znači da se prekovremeni rad radnika ne može pretpostaviti unaprijed.

Primjer 5. Obračun dodataka na plaću kada radnik radi prekovremeno

Osnovna plaća radnika iznosi 10.000,00 kn (bruto). U mjesecu koji ima 184 sata radnik je odradio 10 sati prekovremeno. Prema pravilniku o radu u slučaju prekovremenog rada radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću od 50 %. Obračun prekovremenog rada potrebno je obaviti kako slijedi:
Svota plaće po satu = 10.000,00 : 184 sata = 54,35 kn
Svota plaće za prekovremeni rad: (54,35 × 10) × 1.50 = 543,50 × 1.50 = 815,25 kn
Ukupna bruto plaća za radnika za taj mjesec iznosi 10.815,25 kn (10.000,00 kn + 815,25 kn). Kod utvrđivanja plaće za rad zbog prekovremenog rada bruto-plaća se povećava.
U ovom slučaju treba voditi brigu da je radnik ostvario više sati od sati koje bi ostvario u redovnom radnom vremenu te za taj višak sati treba dobiti i povećanu plaću. O toj činjenici treba iskazati podatke na isplatnoj listi odnosno Obrascu IP1.

2.4. POVEĆANA PLAĆA RADNIKA KOJI RADI NOĆU

Prema Zakonu o radu, noćni rad je rad koji se obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućega dana, ako za određeni slučaj nije kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća drukčije određeno.
Za maloljetnike zaposlene u industriji, rad u vremenu između devetnaest sati uvečer i sedam sati ujutro idućega dana, smatra se noćnim radom, dok se za maloljetnike zaposlene izvan industrije rad u vremenu između dvadeset sati uvečer i šest sati ujutro idućega dana smatra noćnim radom.
Noćni radnik je radnik koji prema svom dnevnom rasporedu radnog vremena redovito radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada ili koji tijekom uzastopnih dvanaest mjeseci radi najmanje trećinu svoga radnog vremena u vremenu noćnoga rada. Noćni radnik ne smije tijekom razdoblja od četiri mjeseca u noćnom radu raditi dulje od prosječnih osam sati tijekom svakih dvadeset četiri sata. Kada je na temelju procjene opasnosti izrađene u skladu s posebnim propisima o zaštiti na radu noćni radnik na radu izložen osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu, tada je poslodavac takvom radniku obvezan utvrditi raspored radnog vremena tako da ne radi više od osam sati tijekom razdoblja od dvadeset četiri sata u kojem radi noću.

2.5. UTVRĐIVANJE PLAĆE ZBOG OTEŽANIH UVJETA RADA

Prema Zakonu o radu, radniku pripada pravo na povećanu plaću u slučaju otežanih uvjeta u kojima obavlja svoje radne zadatke odnosno ako radi u posebno nepovoljnim klimatskim uvjetima. To mogu biti otežani uvjeti rada na visokim temperaturama, visokim hladnoćama, rad u uvjetima koji zahtijevaju posebna fizička naprezanja i sl.
Otežani uvjeti rada su različiti, ovisno o posebnosti obavljanja djelatnosti kod svakoga pojedinog poslodavca, te stoga navedene uvjete i visinu povećanja plaće svaki poslodavac uređuje za sebe u internim aktima ili ugovorima o radu, odnosno, navedeno je možebitno propisano kolektivnim ugovorom koji je poslodavac obvezan primjenjivati.

 

 

3. OSTALI SLUČAJEVI U KOJIMA RADNIK OSTVARUJE POVEĆANU PLAĆU

Zakon o radu propisuje prethodno navedena obvezna povećanja plaće, međutim ostali izvori prava radnika (kolektivni ugovori, pravilnici o radu, ugovori o radu i sl.) mogu odrediti i neke druge osnove prema kojima radnici ostvaruju pravo na dodatke na plaću. To mogu biti dodatak na plaću za smjenski rad, dodatak na plaću za minuli rad i sl.

3.1. MINULI RAD – POVEĆANA PLAĆA S OSNOVE STAŽA OSIGURANJA

S obzirom na to da pravo radnika na minuli rad nije utvrđeno Zakonom o radu, nego se to pravo utvrđuje izvorima radnikovih prava, ni jednim propisom nije utvrđeno koji se staž pri obračunu uzima u obzir.
Tako se povećanje plaće prema godinama radnog staža u praksi može utvrditi na dva načina:

  • prema godinama ukupno ostvarenog staža (efektivan radni staž)
  • prema godinama radnog staža ostvarenog samo kod istog poslodavca.

U slučaju povećanja plaće s osnove obračuna efektivnoga radnog staža, poslodavac može uzeti u obzir staž osiguranja evidentiran u radnoj knjižici. Povećanje plaće se, u pravilu, utvrđuje kao povećanje u obliku postotka koje je uobičajeno utvrđeno prema stopi od 0,5 %.

Primjer 6. Obračun dodatka na plaću s osnove radnog staža

Zaposleniku A. B. je ugovorom o radu utvrđena bruto-plaća za redovan rad u svoti od 5.000,00 kn. Radnik je ostvario 13 godina efektivnoga radnog staža. Pravilnikom o radu utvrđeno je povećanje plaće za efektivni radni staž za 0,5 %. Kako je potrebno obaviti obračun, pogledajte u nastavku.

Tablica. Obračun povećanja plaće s osnove radnog staža

Pri obračunu dodatka na plaću s osnove staža osiguranja poslodavci trebaju voditi računa o trenutku kada radnik navršava punu godinu staža za koju ostvaruje dodatak na plaću. To znači da se može dogoditi da se povećanje plaće s te osnove treba utvrditi za samo neke dane u mjesecu (primjerice godina staža navršava se sredinom mjeseca).
Na navedeno poslodavci trebaju pripaziti jer se u praksi uobičajeno pravo na povećanje plaće utvrđuje za točno navršenu punu godinu radnog staža.
Primjerice, radnik je navršio punu godinu staža 13. kolovoza, a dodatak na plaću za staž osiguranja počinje mu se računati za plaću koja se isplaćuje za rujan.

3.2. POVEĆANA PLAĆA ZA RAD U SMJENI

U pravilu, smjena (smjenski rad) je svakodnevni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji radnik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom radnog tjedna. Točnije, rad u smjenama je rad radnika koji naizmjenično obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca.
Poslodavac može organizirati radno vrijeme od ponedjeljka do nedjelje, pod uvjetom da osigura radnicama odgovarajuće dnevne i tjedne odmore. U slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena kod poslodavca koji nema kolektivni ugovor, radnik u svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca ne smije raditi dulje od prosječno četrdeset osam sati tjedno, uključujući prekovremeni rad.
Takav raspored radnog vremena ne predstavlja smjenski rad, jer je osnovna značajka smjenskog rada izmjena radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada. U tom slučaju radnici se izmjenjuju prema određenom rasporedu tako da rade u različito vrijeme, pa se samo onaj radnik čiji je raspored dio takve organizacije rada može smatrati smjenskim radnikom.

3.3. PRAVO NA POVEĆANU PLAĆU KADA RADNIK RADI DVOKRATNO

Dvokratnim radom smatra se rad radnika koji se obavlja u istom radnom danu s prekidom (primjerice duljim od 90 minuta, duljim od jednog sata i sl. ) koji se utvrđuje nekim od izvora prava radnika.

 

4. KAKO UTVRDITI PLAĆU KADA SE VIŠE OSNOVA POVEĆANJA PLAĆE DOGAĐAJU ISTODOBNO

Može se dogoditi da se više osnova za povećanu plaću dogode istodobno. Primjerice, radnik koji radi u nedjelju, radi noću, i to još prekovremeno.
U tom slučaju, prema kolektivnom ugovoru ili prema svojim pravilnicima o radu, sklopljenom ugovoru o radu te ostalim internim aktima, poslodavci često predviđaju kumuliranje dodataka na plaću ili je u tim aktima propisano međusobno isključivanje prava koja su se kumulirala.
To znači da poslodavci odgovor na pitanje kumuliraju li se dodatci na plaću ili međusobno isključuju, trebaju potražiti u nekom od izvora prava radnika. Ako u izvoru prava radnika nije posebno navedeno međusobno isključivanje više osnova za povećanu plaću (primjerice rad nedjeljom računa se kao rad na blagdan), smatramo da se tada prava radnika kumuliraju te obračunavaju po svim osnovama prava na povećanu plaću.

Primjer 7. Utvrđivanje visine plaće kada radnik radi u nedjelju na blagdan

Plaća radnika iznosi 9.000,00 kn (bruto). Preraspodjelom radnog vremena u mjesecu koji ima 184 sata određeno je da radnik zaposlen u trgovini radi 6 sati na blagdan koji pada u nedjelju. Ako radnik radi na blagdan, ostvaruje pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu najmanje za 50%, a ako radi u nedjelju, ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 35 %. Odredbe Kolektivnog ugovora nalažu da ako je prisutno više osnova istodobno, dodatci na plaću se kumuliraju, osim ako je državni blagdan ili neradni dan, utvrđen Zakonom o blagdanima, nedjelja.
Visina plaće po satu rada za taj mjesec = 9.000,00 : 184 sata = 48,91 kn
Visina plaće za rad u nedjelju koja je ujedno blagdan = (48,91 × 6) × 1.50 = 293,46 × 1.50 = 440,19 kn (293,46 kn +146,73 kn)
Naknada plaće za rad na blagdan = 48,91 kn × 6 = 293,46 kn
U skladu sa svime navedenim, radnik iz našeg primjera za redovan rad na blagdan koji pada u nedjelju te koristi neki drugi dan slobodan, ostvaruje pravo na:

  • plaću za redovan rad uvećanu za dodatak na plaću za rad na blagdan
  • naknadu plaće za rad na blagdan.

Primjer 8. Utvrđivanje visine plaće kada radnik radi prekovremeno na blagdan 

Plaća radnika koji radi u trgovini iznosi 9.000,00 kn (bruto). U mjesecu koji ima 184 sata određeno je da radnik izvanredno radi 6 sati na blagdan. Kada radnik radi na dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom o blagdanima, ima pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu najmanje za 50%, a kada radi prekovremeno, ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 50%. Prema odredbama Kolektivnog ugovora, ako je prisutno više uvjeta istodobno, dodatci se kumuliraju (osim ako je državni blagdan ili neradni dan utvrđen Zakonom o blagdanima, nedjelja). To znači da se u ovom primjeru dodatci na plaću za rad na blagdan i prekovremeno kumuliraju.
Visina plaće po satu rada = 9.000,00 : 184 sata = 48,91 kn
Visina plaće za rad na blagdan = (48,91 × 6) × 1.50 = 293,46 × 1.50 = 440,19 kn
Dodatak na plaću za prekovremeni rad = ((48,91 x 6) × 1. 50) – (48,91 × 6) = 440,19 – 293,46 = 146,73 kn
Naknada plaće za rad na blagdan = 48,91 kn × 6 = 293,46 kn
U skladu sa svime navedenim, radnik iz našeg primjera za izvanredan rad na blagdan ostvaruje pravo na:

  1. plaću za redovan rad uvećanu za dodatak na plaću za rad na blagdan,
  2. naknadu plaće za rad na blagdan,
  3. dodatak na plaću za prekovremeni rad.

5. DODATCI NA PLAĆU I MINIMALNA PLAĆA

Kao što je prethodno navedeno, plaća za redoviti rad utvrđuje se, u pravilu, tako da se osnovna plaća uvećava za dodatke na plaću (rad nedjeljom, prekovremeni, otežani uvjeti i dr.).
Prema Zakonu o minimalnoj plaći propisano je da se u svotu minimalne plaće ne ubrajaju povećanja plaće s osnove:

  • prekovremenog rada,
  • otežanih uvjeta rada,
  • noćnog rada,
  • rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Otežanim uvjetima rada smatraju se oni uvjeti koji su određeni zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili drugim propisom koji poslodavca obvezuje. Pri obračunu dodataka na plaću obračun doprinosa obavlja se na utvrđenu osnovicu.


Primjer 9. Utvrđivanje plaće za rad nedjeljom

Osnovna plaća radnika utvrđena je u svoti minimalne plaće te iznosi 4.687,50 kn (bruto). Prema rasporedu radnog vremena radnik je, u mjesecu koji ima 184 sati, od toga odradio 6 sati u nedjelju. Prema Kolektivnom ugovoru radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću od 35% za rad nedjeljom.
Visina plaće po satu rada u tom mjesecu = 4.687,50 : 184 sata = 25.4755434783 kn
Visina plaće bez nedjelje – 25.4755434783 × 178 sati = 4.534,65
Visina plaće za 6 sati rada u nedjelju = (25.4755434783 kn × 1,35) = 34,39 × 6 = 206,34 Ukupna bruto-plaća za radnika za taj mjesec iznosi 4.534,65 + 206,34 kn = 4.740,99 kn

Tablica: Obračun minimalne plaće i dodataka na plaću za rad nedjeljom

Primjer 10. Minimalna plaća i prekovremeni rad

Prema ugovoru o radu radnik ostvaruje pravo na dodatak na plaću za minuli rad od 3%. Osnovna plaća radnika utvrđena je u svoti od 4.000,00 kn koja se množi koeficijentom složenosti poslova 1,00. Osnovica za utvrđivanje dodatka na plaću za minuli rad je osnovica koja se množi koeficijentom složenosti posla. Mjesec rada ima 176 sati. Radnik je u konkretnom mjesecu radio prekovremeno 10 sati, za što ostvaruje pravo na 50 % dodatka na plaću propisanog ugovorom o radu. Osnovica za utvrđivanjem dodatka na plaću za prekovremeni rad je minimalna plaća. Visinu plaće konkretnog radnika treba utvrditi na način prikazan u nastavku:
Osnovna plaća 4.000,00 kn × 1,00 koeficijent složenosti poslova= 4.000,00 kn
Dodatak na plaću za minuli rad: 4.000,00 kn × 3 % = 4.000,00 + 120,00 kn = 4.120,00 kn
Dodatak na plaću do visine minimalne plaće (4.687,50 – 4.120,00 kn) = 567,50 kn
Minimalna plaća radnika za 176 sati rada u tom mjesecu = 4.687,50 kn
Utvrđivanje dodatka na plaću za prekovremeni rad: 4.687,50 : 176 sati = 26.6335227273 × 10 sati prekovremenog rada = 266,34 × 1,50 = 399,51
Ukupna plaća radnika za konkretni mjesec iznosi 5.087,01 kn (4.687,50 + 399,51).

Nadalje, ni Zakon o minimalnoj plaći pa ni Zakon o radu ne uređuju način obračuna povećanja plaće, već drugi izvori prava koji obvezuju poslodavca (npr. kolektivni ugovor, ugovor o radu, pravilnik o radu).
Poslodavac, stoga, može ugovoriti odnosno utvrditi da se dodatak za prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi obračunava na osnovicu koja je manja od svote minimalne plaće, no tako obračunano povećanje plaće ne ubraja se u svotu minimalne plaće.

Primjer 11. Utvrđivanje minimalne plaće kada se obvezni dodatak na plaću utvrđuje na osnovicu manju od minimalne plaće

Mjesec rada ima 176 sati. Osnovna plaća radnika utvrđena je u svoti od 4.000,00 kn koja se množi koeficijentom složenosti poslova 1,00. Prema ugovoru o radu radnik ostvaruje pravo na dodatak na plaću za minuli rad od 3% (povećanje plaće za radni staž ostvaren kod tog poslodavca). Radnik je u konkretnom mjesecu radio prekovremeno 10 sati, za što ostvaruje pravo na 50% dodatka na plaću propisanog ugovorom o radu. Osnovica za utvrđivanje dodatka na plaću je osnovica koja se množi koeficijentom složenosti posla.
Visinu plaće konkretnog radnika treba utvrditi ovako:
Osnovna plaća 4.000,00 kn × 1,00 koeficijent složenosti poslova= 4.000,00 kn
Dodatak na plaću minuli rad: 4.000,00 kn × 3 % = 4.000,00 + 120,00 kn = 4.120,00 kn
Dodatak na plaću do visine minimalne plaće (4.687,50 – 4.120,00 kn) = 567,50 kn
Minimalna plaća radnika za 176 sati rada u tom mjesecu = 4.687,50 kn
Utvrđivanje dodatka na plaću za prekovremeni rad: 4.000,00: 176 sati = 22.7272727273 × 10 sati prekovremenog rada = 227,27 × 1,50 = 340.91 kn
Ukupna plaća radnika za konkretni mjesec iznosi 5.028,41 kn (4.687,50 + 340.91 kn).

E-USLUGA: KALENDAR PLAĆANJA OBVEZNIH NAKNADA

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja razvilo je novu e-uslugu pod nazivom Kalendar plaćanja obveznih naknada.

Read more

SUBVENCIONIRANJE TROŠKOVA PLINA PODUZETNICIMA

Na mrežnim stranicama Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja objavljen je Poziv za subvencioniranje dijela krajnje cijene opskrbe plinom za mikro, male i srednje poduzetnike s godišnjom potrošnjom plina do 10 GWh na osnovu kojeg poduzetnici mogu ostvariti potporu za subvencioniranje troškova plina koji se odnose na razdoblje od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2023. godine. Zahtjev za dodjelu potpore podnosi se putem web aplikacije kojoj se može pristupiti preko mrežnih stranica Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (plin.hamagbicro.hr), a isti će se zaprimati do 31. ožujka 2023. godine. Po odobrenju potpore, poduzetnicima se elektroničkim putem dostavlja Odluka o dodjeli potpore u kojoj se iskazuje ukupno odobreni iznos subvencije. Odluka predstavlja trenutak dodjele potpore i datum kada je korisnik ostvario pravo na primanje potpore.

Potpora se ne može dodijeliti:

  1. velikim poduzetnicima;
  2. prijaviteljima koji nemaju poslovni nastan u RH prilikom podnošenja zahtjeva za potporom;
  3. prijaviteljima koji ne mogu prikazati povijesne podatke o potrošnji za referentno razdoblje; 4. za djelatnosti usmjerene izvozu u treće zemlje ili države članice Europske unije, odnosno potpore koje su izravno povezane s izvezenim količinama, s uspostavom i funkcioniranjem distribucijske mreže ili s drugim tekućim troškovima povezanima s izvoznom djelatnošću;
  4. prijavitelju koji djeluje u sektoru ribarstva i akvakulture;
  5. udrugama i dobrotvornim organizacijama;
  6. prijavitelju koji je prešao pragove definirane de minimis Uredbom, odnosno s de minimis u poljoprivrednom sektoru Uredbom;
  7. u slučaju kada je nad gospodarskim subjektom otvoren stečajni postupak ili u postupku likvidacije, ako njegovom imovinom upravlja stečajni upravitelj ili sud, ako je obustavio poslovne aktivnosti ili je u bilo kakvoj istovrsnoj situaciji koja proizlazi iz sličnog postupka prema nacionalnim zakonima i propisima;
  8. prijavitelju koji nije izvršio obvezu isplate plaća zaposlenicima, plaćanja doprinosa za financiranje obveznih osiguranja ili plaćanja poreza u skladu s propisima Republike Hrvatske. U pogledu ove točke, smatra se prihvatljivim da prijavitelj/korisnik nije udovoljio spomenutim uvjetima, ako mu, sukladno posebnom propisu, plaćanje tih obveza nije dopušteno ili mu je odobrena odgoda plaćanja;
  9. ako je prijavitelj/osoba ovlaštena po zakonu za zastupanje proglašen krivim zbog teškog profesionalnog propusta;
  10. ako je prijavitelj ili osoba ovlaštena po zakonu za zastupanje prijavitelja (osobe koja je član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela ili ima ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili nadzora toga gospodarskog subjekta) pravomoćno osuđena za određena kaznena djela, kako je detaljnije navedeno u toj točci u Pozivu.

Subvencija se utvrđuje u fiksnom iznosu od 0,15 kn/ kWh, a na osnovu podataka o potrošnji plina u referentnom razdoblju. Kao standardno referentno razdoblje utvrđeno je razdoblje od 1. kolovoza 2021. do 31. siječnja 2022. godine. Potrošnja plina (u kWh) u tom razdoblju množi se sa dva (2), kako bi se svela na godišnju razinu te množi sa 0,15 kn, kako bi se utvrdio iznos potpore (isporučena količina plina u kWh za 8/21 – 1/22 x 2 x 0,15 kn).

Prvim izmjenama Poziva, izuzetno, utvrđena je mogućnost utvrđivanja i nestandardnog referentnog razdoblja, koje se može koristiti samo u dva slučaja:

1) ako prijavitelj nije bio u mogućnosti koristiti uslugu opskrbe plinom zbog neke prirodne katastrofe (npr. potres), te

2) ako prijavitelj glavninu potrošnje ostvaruje izvan standardnog referentnog razdoblja (zahtjev i obrazloženje da se kao referentna potrošnja uzme potrošnja u cijeloj 2021.).

Najviši iznos potpore koja se može ostvariti ograničen je na 1.500.000,00 kn. Potpora se ostvaruje na temelju vaučera koji nadležno tijelo izdaje opskrbljivaču plinom i na osnovu kojega će se isti od nadležnog tijela naplatiti za subvencionirani iznos odobren korisniku potpore. Korisniku se, pak, s računa opskrbljivača odbija razmjerni subvencionirani iznos sve dok se ne iskoristi cijeli iznos potpore. Odnosno, na računu za utrošeni plin, pored ostalog, biti će iskazan iznos koji stvarno treba platiti korisnik potpore, te subvencionirani iznos koji će pružatelj usluge na temelju vaučera naplatiti izravno od nadležnog tijela.

Ova potpora je namijenjena subvencioniranju operativnih troškova poduzetnika, te se primjenjuje toč. 15.37. HSFI-a 15 prema kojoj se državne potpore treba priznati kao prihod tijekom više razdoblja kako bi se sučelili s odgovarajućim rashodima. Razdoblje korištenja potpore obuhvaća dvije poslovne godine (dio 2022. i dio 2023.), stoga se odobreni iznos potpore prema Odluci o dodjeli potpore iskazuje kao potraživanje za odobrenu potporu i kao odgođeni prihod od državnih potpora. Tijekom razdoblja korištenja potpore, iskorišteni iznosi će se zatim prenositi s odgođenih prihoda na prihode odgovarajućeg razdoblja. Primljeni račun od dobavljača evidentira se na uobičajeni način (trošak, pretporez i obveza), a istovremeno treba provesti i knjiženje za zatvaranje dijela obveze prema dobavljaču u visini iskorištenog dijela potpore na teret potraživanja za državnu potporu, s obzirom da se dobavljač temeljem vaučera izravno naplaćuje od države. Dodatno, provodi se i knjiženje prijenosa iskorištenog dijela potpore s odgođenih prihoda na prihode razdoblja.

SPOMENIČKA RENTA I OBRAZAC SR

Spomeničku rentu koja se plaća po stopi na ukupni prihod plaćaju fizičke i pravne osobe koje obavljaju:

46.35 Trgovina na veliko duhanskim proizvodima,
46.45 Trgovina na veliko parfemima i kozmetikom,
47.26 Trgovina na malo duhanskim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama,
61. Telekomunikacije (osim održavanja komunikacijske mreže i prijenosa radijskog i televizijskog programa),
64.1 Novčarsko posredovanje,
66.1 Pomoćne djelatnosti kod financijskih usluga, osim osiguranja i mirovinskih fondova,
92.00 Djelatnosti kockanja i klađenja.

Spomenička renta se plaća po stopi od 0,05%, a osnovica za obračun spomeničke rente je ukupni prihod ostvaren obavljanjem navedenih djelatnosti.

Fizičke osobe obveznici poreza na dohodak Obrazac SR (link) podnose nadležnoj ispostavi Porezne uprave zajedno s Prijavom poreza na dohodak, a pravne osobe (i fizičke osobe obveznici poreza na dobit) koje su obveznici plaćanja spomeničke rente podnose Obrazac SR nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svom sjedištu, zajedno s Prijavom poreza na dobit.

  • Obveznici su dužni plaćati mjesečni predujam u visini jedne dvanaestine osnovice po obračunu poslovnog rezultata za prethodnu godinu.
  • Mjesečni iznos spomeničke rente se plaća u rokovima za plaćanje predujmova poreza na dohodak odnosno poreza na dobit, dok se razlika po Obrascu SR uplaćuju u propisanom roku za podnošenje Obrasca SR.

Prihodi od spomeničke rente koja se plaća po stopi na ukupni prihod uplaćuju se u korist računa grada/općine na području na kojemu se renta uplaćuje.
Na nalozima za plaćanje u polje »model« upisuje se broj modela »HR67«, a u polje »poziv na broj primatelja« OIB dodijeljen od Ministarstva financija – Porezne uprave.

Spomenička renta koja se plaća po stopi na ukupni prihod uplaćuju se u korist računa grada/općine.

 

 

 

INO-DOH OBRAZAC

 

Izvješćivanje o ostvarenom inozemnom primitku obavlja se na Obrascu INO-DOH. Obrazac INO-DOH treba dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema sjedištu odnosno prebivalištu/uobičajenom boravištu tuzemnog poslodavca i/ili poslodavca izaslanog radnika i/ili isplatitelja i/ili prema prebivalištu/uobičajenom boravištu poreznog obveznika u slučaju ostvarivanja primitka izravno iz ili u inozemstvu bez posredstva tuzemnog isplatitelja do 31. siječnja 2022. godine za 2021. godinu.

U slučaju kada se dostavlja izvješće na Obrascu INO-DOH za više od 3 porezna obveznika odnosno fizičke osobe i/ili kada je podnositelj izvješća korisnik sustava elektroničkog servisa Porezne uprave ePorezna, izvješće se obvezno podnosi elektroničkim putem u okviru sustava ePorezna na način propisan posebnim propisima te tehničkim i ostalim uputama.

  • Informacije vezane za inozemni dohodak (utvrđivanje porezne rezidentnosti, mogućnost i način obustave plaćanja predujmova poreza/konačnog poreza na dohodak, iskazivanje dohotka ostvarenog iz ili u inozemstvu u Obrascu INO-DOH, primjeri popunjavanja Izjave i Obrasca INO-DOH, najčešće postavljena pitanja te XML shemu za Obrazac INO-DOH) može se vidjeti ovdje.
  • Dobrovoljna prijava inozemnih primitaka – najčešće postavljena pitanja mogu se vidjeti ovdje.

Postupak utvrđivanja rezidentnosti u porezne svrhe​

Članak 47. Pravilnika o provedbi Općeg poreznog zakona određuje da se u postupku utvrđivanja rezidentnosti u porezne svrhe fizičkih osoba popunjavaju upitnici za utvrđivanje rezidentnosti na obrascima »Upitnik TI« i »Upitnik TU«.
Upitnici se popunjavaju u postupku utvrđivanja rezidentnosti poreznog obveznika kod svih postupaka u kojima je od bitnog značaja utvrđivanje rezidentnosti fizičke osobe ili kada nadležno porezno tijelo utvrdi potrebu za njihovim ispunjavanjem.

  • Obrazac »Upitnik TI« popunjava porezni obveznik u svrhu promjene statusa rezidentnosti iz statusa rezident u status nerezident Republike Hrvatske te ga predaje ovlaštenom djelatniku nadležne ispostave Porezne uprave radi evidentiranja odnosno ažuriranja statusa u Registru poreznih obveznika, odnosno u ostalim situacijama kada nadležno porezno tijelo utvrdi potrebu za njegovim popunjavanjem.
  • Obrazac »Upitnik TU« popunjava porezni obveznik u svrhu promjene statusa rezidentnosti iz statusa nerezident u status rezident Republike Hrvatske te ga predaje ovlaštenom djelatniku nadležne ispostave Porezne uprave kod upisa u Registar poreznih obveznika, izdavanja potvrda te, ako je to potrebno, kod obrade godišnje porezne prijave, prijave poreza na dohodak, obračuna, obustave i uplate predujmova poreza na dohodak, odnosno u ostalim situacijama kada nadležno porezno tijelo utvrdi potrebu za njegovim popunjavanjem.

 

RENT-A-CAR USLUGE

Usluge iznajmljivanja vozila (rent-a-car) smatraju se uslugama u turizmu i uređene su čl. 95. Zakona o pružanju usluga u turizmu.

Rent-a-car je usluga iznajmljivanja osobnih vozila bez vozača, a mogu ih pružati:

  • trgovačka društva,
  • zadruge,
  • trgovci pojedinci i
  • obrtnici,

sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi ugovornici Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarskoj Konfederaciji koji su registrirani za pružanje usluga u turizmu i koji ispunjavaju uvjete za pružanje tih usluga u skladu sa Zakonom i propisima donesenim na temelju Zakona.

Rent-a-car usluge ne mogu pružati ustanove, udruge, poljoprivrednici, fizičke osobe – građani, te državljani države koja nije ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji imaju prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj.

Pružatelji rent-a-car usluga dužni su prije početka pružanja usluga dostaviti Ministarstvu turizma obavijest o početku pružanja usluga koja sadrži podatke o tvrtki i sjedištu, njezinu osobnom identifikacijskom broju, adresi svakog prostora u kojem se pružaju usluge. Svaku promjenu podataka u registru pružatelj rent-a-car usluga dužan je prijaviti u roku od osam dana od nastale promjene. Temeljem obavijesti pružatelj usluga odnosno svaki prostor u kojem posluje upisuje se u Središnji registar.

Pružatelj rent-a-car usluga dužan je:

  • imati registriranu djelatnost najma vozila (rent-a-car);
  • sva vozila registrirati i osigurati sukladno posebnim propisima kojima se regulira registracija i osiguranje, uključujući osiguranje vozača i putnika od posljedica nesretnog slučaja prilikom iznajmljivanja vozila bez vozača;
  • imati najmanje jedan poslovni prostor koji može biti: poslovnica uređena za prijam putnika, kiosk u kojem se ili iz kojeg se pružaju usluge ili poslovni prostor iz kojeg se pružaju usluge (šalter) odnosno pult ako se isti nalaze u objektima namijenjenim trgovačkim aktivnostima, u hotelima, u sajamskim prostorijama, na kolodvorima ili terminalima za javne usluge kopnenog, pomorskog ili zračnog prijevoza i slično;
  • imati osigurana parkirališna mjesta za primopredaju vozila;
  • upoznati putnika s općim uvjetima najma vozila te ih staviti na raspolaganje putniku u pisanom obliku na hrvatskom i/ili engleskom jeziku
  • sklopiti s putnikom ugovor o najmu vozila, te
  • voditi evidenciju o sklopljenim ugovorima i podacima putem sustava Središnjeg registra.

Ugovor o najmu vozila obvezno mora sadržavati podatke o:

  • pružatelju usluge i korisniku usluge – ime i prezime, datum rođenja i broj identifikacijske isprave,
  • iznajmljenom vozilu – registarska oznaka vozila,
  • predviđenom trajanju najma.

Pružatelji rent-a-car usluga dužni su:

  • objaviti uvjete, sadržaj i cijenu svake pojedine usluge na hrvatskom jeziku, a može ih istodobno objaviti i na nekom drugom putniku jasnom i razumljivom jeziku, i pridržavati se tih uvjeta, sadržaja i cijena;
  • za svaku izvršenu uslugu korisniku izdati račun, sukladno posebnim propisima kojima se uređuje izdavanje i čuvanje računa;
  • omogućiti korisniku usluge podnošenje pisanog prigovora u svojim poslovnim prostorijama i bez odgađanja pisanim putem potvrditi njegov primitak te omogućiti korisniku usluge podnošenje pisanog prigovora putem pošte, telefaksa ili elektroničke pošte, u pisanom obliku odgovoriti na prigovor u roku od 15 dana od dana zaprimljenog prigovora, u poslovnim prostorijama i na mrežnim stranicama vidljivo istaknuti obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora te voditi i čuvati pisanu evidenciju prigovora najmanje godinu dana od dana primitka pisanog prigovora (čl. 6. Zakona).

NABAVA I KORIŠTENJE IMOVINE

Dugotrajna materijalna imovina početno se mjeri po trošku nabave u koji treba uključiti:

  • kupovnu cijenu, uključujući uvozne pristojbe i nepovratne poreze nakon odbitka trgovačkih popusta i rabata,
  • sve troškove koji se izravno mogu pripisati dovođenju imovine na mjesto i u radno stanje za namjeravanu upotrebu,
  • početno procijenjene troškove demontaže, uklanjanja imovine i obnavljanja mjesta na kojem je imovina smještena, za koje obveza poduzetnika nastaje kada je imovina nabavljena ili kao posljedica korištenja imovine tijekom razdoblja za namjene različite od proizvodnje zaliha tijekom razdoblja.

Imovina uzeta u zakup i nabavljena putem operativnog leasinga ne iskazuje se kao stavka imovine (osim kod obveznika MSFI-a), već se iznos mjesečne najamnine odnosno rate leasinga priznaje kao trošak.

Nabavlja li pružatelj rent-a-car usluga osobno vozilo za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja, PDV koji je obvezan platiti ili ga je platio dobavljaču – tuzemnom poreznom obvezniku, odnosno pri uvozu, ili PDV koji treba platiti na stjecanje dobara unutar EU-a može odbiti kao pretporez u cijelosti pod uvjetom da je registriran kao porezni obveznik u sustavu PDV-a, te da su zadovoljeni uvjeti za odbitak pretporeza propisani čl. 60. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Naime, na osobne automobile nabavljene za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja ne primjenjuje se ograničenje odbitka pretporeza od 50 %.

Troškovi tehničkog pregleda i registracije, te troškovi osiguranja ne ulaze u trošak nabave, već se iskazuju kao trošak razdoblja.

Budući se premija osiguranja plaća unaprijed (za godinu dana), trošak iste treba razgraničiti prema razdoblju – mjesecima koje premija pokriva, od dana početka važenja police osiguranja do kraja osiguranja.

TROŠKOVI KORIŠTENJA VOZILA

Prilikom obavljanja djelatnosti iznajmljivanja vozila pružatelju usluga nastaju troškovi korištenja osobnog vozila (trošak amortizacije odnosno najma vozila, troškovi goriva, održavanja, tehničkog pregleda, registracije, osiguranja i drugi).

U skladu s čl. 61. st. 3. Zakona o PDV-u, pružatelj rent-a-car usluga upisan u registar obveznika PDV-a može u cijelosti odbiti pretporez obračunan na nabavu, najam te nabavu svih dobara i usluga u vezi s vozilima kojima se obavlja djelatnost.

Troškovi amortizacije, troškovi goriva i ulja, održavanja i popravaka, registracije, te troškovi najma sredstava za osobni prijevoz koja služe isključivo za djelatnost iznajmljivanja vozila smatraju se porezno priznatim rashodom u 100%-tnom iznosu.

OBAVLJANJE RENT-A-CAR USLUGA

Za obavljene rent-a-car usluge pružatelj usluga obvezan je izdati račun. Račun izdan građaninu mora sadržavati najmanje podatke propisane čl. 63. Općeg poreznog zakona, a račun izdan poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik mora sadržavati sve podatke propisane čl. 79. Zakona o PDV-u. Osim ovih podataka propisanih poreznim propisima, račun mora sadržavati podatke propisane čl. 9. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, te biti potpisan odnosno sadržavati ime i prezime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje (odnosno gotovinski račun oznaku operatera na naplatnom uređaju) kako je propisano čl. 5. ZOR-a. Porezni tretman usluga iznajmljivanja vozila ovisi o tome tko je primatelj usluge, je li riječ o kratkotrajnom ili dugotrajnom iznajmljivanju, te gdje je vozilo stavljeno na raspolaganje korisniku.

Kratkotrajnim iznajmljivanjem smatra se neprekidno posjedovanje ili korištenje prijevoznog sredstva tijekom razdoblja koje traje najviše 30 dana (čl. 23. st. 4. Zakona o PDV-u). To znači da se u smislu propisa o PDV-u iznajmljivanje vozila koje traje više od 30 dana smatra dugotrajnim iznajmljivanjem.

DOZVOLE ZA BORAVAK I RAD STRANACA

 U skladu s čl. 88. Zakona o strancima, državljani trećih zemalja mogu u RH raditi na temelju izda­ne dozvole za boravak i rad (radna dozvola) ili potvrde o prijavi rada. Pritom je čl. 88. Zakona o strancima izričito određeno da državljanin treće zemlje može u RH raditi samo na onim poslovi­ma za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i samo kod onog poslo­davca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i s kojim je zasno­vao radni odnos. Jednako tako, poslodavac može zaposliti ili se koristiti radom državljanina treće zemlje samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad odnosno potvrda o prijavi rada.

Read more

POTPORE ZA USAVRŠAVANJE

Mjera usavršavanje zaposlenih ima obilježje državne potpore za usavršavanje te je usklađena sa Zakonom o državnim potporama i
Uredbom Komisije GBER br 651/2014 i 1084/2017.
Budući da je riječ o držanim potporama za usavršavanje, mjera se može primijeniti pod određenim uvjetima i to isključivo za zaposlene
osobe, i isključivo u programu sufinanciranja što znači da dio troškova osposobljavanja snosi poslodavac, a dio HZZ.
Usavršavanje zaposlenih provodi se prema unaprijed definiranom trajanju i programu te je obveza na kraju usavršavanja svakom
polazniku izdati potvrdu o stečenim kompetencijama.

Read more

Kontakt/Lokacija