DNEVNICE ZA TERENSKI RAD

Zakonom o radu nije uređeno pravo radnika na terenski dodatak već se isto utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca o isplati. U slučaju da pravo radnika na terenski dodatak nije utvrđeno nekim od izvora radnih prava, radnik to pravo niti ne ostvaruje odnosno isto ovisi o odluci samog poslodavca.

U slučaju da poslodavca ne obvezuje niti jedan izvor radnog prava, poslodavac može sam donijeti odluku o isplati dnevnice za rad na terenu.

Važno je istaknuti da ako je pravo na isplatu dnevnica za rad na terenu radnicima u izvorima radnog prava uređeno u iznosu koji je veći od neoporezivog iznosa (uređenog propisima o porezu na dohodak), tada je poslodavac radniku dužan omogućiti korištenje toga prava u punom iznosu, a razlika iznosa između iznosa iskorištenog prava u odnosu na propisane neoporezive iznose smatra se primitkom od nesamostalnog rada radnika i podliježe obvezi obračuna i uplate propisanih obveza za javna davanja.

1. Prava radnika na terenski dodatak prema nekim kolektivnim ugovorima

U različitim kolektivnom ugovorima različito je uređeno pravo na isplatu terenskog dodatka, pa je tako Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio.

Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec. Visina terenskog dodatka iznosi najmanje 200,00 kn, odnosno prema sporazumu s Vladom, a ako je službeniku i namješteniku za vrijeme rada izvan sjedišta državnog tijela i izvan mjesta njegova stalnog boravka osigurana odgovarajuća dnevna prehrana, isplatit će se 50% iznosa propisanog iznosa (100,00 kn). Također, ako je službeniku i namješteniku za vrijeme rada izvan sjedišta državnog tijela i izvan mjesta njegova stalnog boravka osiguran adekvatan smještaj (u čvrstom objektu) nema pravo na naknadu iznosa hotelskog računa za spavanje. Dnevnica i terenski dodatak međusobno se isključuju.

Što se tiče gospodarstva, jedini Kolektivni ugovor koji je u ovom trenutku, Odlukom ministra nadležnog za rad, proširen na cijelu djelatnost – Kolektivni ugovor za graditeljstvo u svojim II izmjenama i dopunama od 7. srpnja 2020. koje su objavljene u Narodnim novinama, broj 93/208 mijenja i čl. 54. kojim je uređeno pravo na terenski dodatak (dnevnicu za rad na terenu). Sukladno navedenoj izmjeni, za vrijeme rada i boravka izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca i izvan mjesta radnikovog prebivališta ili uobičajenog boravišta, radnik ima pravo na dnevnicu za rad na terenu u visini koja mu pokriva povećane troškove prehrane i ostalih troškova na terenu.

Dnevnica za rad na terenu iznosi od 120,00 kn do 200,00 kn ako radnik boravi na terenu (ne putuje svaki dan kući), a ako putuje svaki dan kući, dnevnica za rad na terenu iznosi od 70,00 do 120,00 kn dnevno, a iznosi unutar propisanog raspona mogu se odrediti odlukom poslodavca ili kolektivnim ugovorom na razini poslodavca. Poslodavac utvrđuje pripadajući iznos dnevnice za rad na terenu razmjerno troškovima prehrane koje imaju radnici na pojedinim gradilištima.

Radom na terenu u tuzemstvu smatra se boravak radnika izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca i kada poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu (mjesto rada se razlikuje od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika, pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 30 km), a u skladu s poreznim propisima i pod uvjetom da je ta isplata neoporeziva.

Predujam za dnevnicu za rad na terenu isplaćuje se radniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za sljedeći mjesec, odnosno prilikom upućivanja na terenski rad. Ako su radniku od strane poslodavca osigurani smještaj i prehrana uz odgodu plaćanja do isplate dnevnica za rad na terenu, dnevnica za rad na terenu može se obračunati i isplatiti zajedno s isplatom plaće za mjesec u kojem su usluge smještaja i prehrane korištene. Također je navedeno da se dnevnice za službeno putovanje, dnevnica za rad na terenu i trošak prehrane međusobno isključuju.

2. Dnevnica za rad na terenu – prema poreznim propisima

Zakonom i Pravilnikom propisana je visina dnevnica za rad na terenu koje se mogu fizičkim osobama isplatiti bez obveze obračuna i uplate poreza na dohodak kao i uvjeti za isplatu istih.

Temeljem tabelarnog prikaza neoporezivih iznosa dnevnica za rad na terenu, vidljivo je kako se neoporezivi iznosi dnevnica za rad na terenu u inozemstvu utvrđuju propisima o izdacima za službena putovanja za korisnike državnog proračuna odnosno Odlukom o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna. Neoporezivi iznosi se utvrđuju u stranim valutama (dolarima i eurima), a visina neoporezivih iznosa razlikuje se ovisno o državi.

Neoporezivi iznos dnevnice koji se isplaćuje u novcu umanjuje se ako je na radu na terenu, na teret poslodavca, osiguran obrok (ručak i/ili večera). Međutim, dnevnica za rad na terenu se ne umanjuje ako je radniku uz troškove smještaja podmiren doručak. Ovdje je bitno napomenuti da doručak mora biti dio računa za noćenje.

Porezni obveznici koji obavljaju samostalne djelatnosti iz čl. 29. Zakona (obrt, djelatnosti slobodnih zanimanja i dr.) mogu sebi osobno u slučaju rada na terenu isplatiti neoporezivi iznos dnevnice za rad na terenu uz ispunjenje uvjeta propisanih Pravilnikom.

3. Svrha i uvjeti pod kojima se mogu isplatiti neoporezivo

Sukladno članku 7. stavku 12. Pravilnika, Dnevnice za rad na terenu u zemlji i inozemstvu jesu naknade na ime pokriće troškova prehrane i drugih troškova radnika na terenu u zemlji i inozemstvu, osim troškova smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca i ne smatraju se dohotkom radnika.

Dnevnica za rad na terenu se može isplatiti i:

• u slučaju kada ne postoji potreba za noćenjem radnika na terenu te,
• za dane provedene u odlasku i povratku s terenskog rada ako su zadovoljeni ostali uvjeti vezani za rad na terenu propisani Pravilnikom.

Neoporezivi iznos dnevnice nije potrebno dokumentirati vjerodostojnim ispravama odnosno stvarnim računima prehrane, pića i dr. na terenu.

Za razliku od isplate dnevnica za službeno putovanje (kod kojih je poreznim propisima propisano da se puni iznos neoporezive dnevnice može isplatiti nakon više od 12 sati provedenih na službenom putu tj. pola iznosa ako službeno putovanje traje više od 8, a manje od 12 sati), poreznim propisima nije propisan uvjet odnosno minimalno razdoblje boravka (sati) na terenu za neoporezivu isplatu terenskog dodatka. Tako poslodavci radniku mogu primjerice isplatiti neoporezivo dnevnicu i za rad na terenu koji dnevno traje 8 sati i manje od 8 sati. Međutim, važno je istaknuti kako isto može biti uređeno izvorom radnog prava.

Ako je radnik upućen na rad u mjesto svog prebivališta ili uobičajenog boravišta kao i mjesto koje je manje od 30 kilometara udaljeno od njegovog prebivališta ili uobičajenog boravišta nema pravo na neoporezivu dnevnicu za rad na terenu.

Dnevnica na terenu (u tuzemstvu) se može isplatiti (neoporezivo) samo radniku koji radi kod poslodavca koji obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu. Navedeno znači poslodavci koji obavljaju djelatnost koja je po svojoj prirodi nije vezana za rad na terenu, ne mogu neoporezivo isplaćivati navedenu naknadu, već ako se radi o službenom putu, mogu neoporezivo isplatiti samo dnevnicu za službeni put.

Poslodavci mogu svojim radnicima neoporezivo isplatiti dnevnicu za rad na terenu koji je trajao manje od 8 sati uz uvjete da je:

• mjesto rada različito od mjesta sjedišta poslodavca (isplatitelja) ili njegove poslovne jedinice,
• mjesto rada različito u odnosu na mjesto prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika,
• mjesto rada udaljeno od mjesta sjedišta poslodavca (isplatitelja) ili njegove poslovne jedinice i od mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika (druge fizičke osobe) najmanje 30 kilometara,
• da je djelatnost poslodavca vezana za rad na terenu.

4. Način isplate i izvješćivanje na Obrascu JOPPD

Dnevnica za rad na terenu se radnicima do propisanog neoporezivog iznosa može isplatiti u gotovini (iz blagajne) ili na račun radnika (tekući ili žiro). Ako se radi o oporezivom iznosu dnevnice isti se obvezno isplaćuje na tekući ili žiro račun radnika.

U slučaju da se radi o fizičkoj osobi koja nije u radnom odnosu s isplatiteljem (npr. kada dnevnicu fizičkoj osobi isplaćuje neprofitna organizacija), ista se obvezno isplaćuje na žiroračun stjecatelja drugog dohotka.

O isplaćenoj neoporezivoj dnevnici za rad na terenu izvješćuje se na Obrascu JOPPD najkasnije do 15. tog u tekućem mjesecu za isplatu u prethodnom mjesecu (za sve isplate izvršene tijekom prethodnog mjeseca po pojedinom radniku).