Naknada plaće na blagdan i drugi dodatci na plaću

Dodatci na plaću se, u pravilu, utvrđuju prema izvorima radnikovih prava prema bruto-plaći te u skladu s time čine sastavni dio radnikova bruto-primitka. Primitkom od nesamostalnog rada se, između ostaloga, smatraju i primitci koje poslodavci isplaćuju svojim radnicima po osnovi rada na blagdan i neradnih dana utvrđenih Zakonom o blagdanima. Jednako tako, primitcima koji se oporezuju na način propisan za dohodak od nesamostalnog rada smatraju se i primitci za prekovremeni rad, za noćni rad, za rad nedjeljom, za dežurstvo, za pripravnost i sl. Stoga su, u skladu sa svime navedenim, svi dodatci na plaću sastavni dio bruto-primitka koji se oporezuje na jednak način kao i plaća radnika za redovan rad.

 

1. UTVRĐIVANJE PLAĆE PREMA OBLICIMA RADA

Visina plaće utvrđuje se aktima poslodavaca koji uređuju prava radnika na visinu plaće. Tako se plaća može utvrditi u konkretnoj svoti, može se sastojati od nekoliko elemenata, može biti i promjenjiva, a dio plaće može se isplaćivati u naravi. Utvrđivanje rasporeda radnog vremena i oblika rada je na poslodavcu. Plaća radnika se utvrđuje prema obliku radnog vremena (redovan rad, rad noću, blagdan, prekovremeno i sl.), a može se ugovoriti kao ugovorena fiksna svota plaće ili kao plaća koja se utvrđuje po satu, u kojem slučaju svota plaće ovisi o odrađenom mjesečnom fondu sati.

Ako je plaća promjenjiva, može se sastojati od određenih elemenata:

• osnovne plaće uvećana koeficijentima složenosti poslova
• dodataka na plaću
• varijabilnog dijela (stimulacije).

Osnovna plaća radniku pripada za redovan rad odnosno za puno ili nepuno radno vrijeme te se ona uobičajeno još dodatno vrednuje, ovisno o složenosti poslova koje radnik obavlja u vezi sa svojim radnim mjestom (osnovna plaća za rad množi se koeficijentima složenosti poslova koji su propisani aktima koje je poslodavac obvezan primjenjivati). Radnici koji rade na blagdan, noću i prekovremeno, prema Zakonu o radu ostvaruju pravo na povećanu plaću kao i u slučaju rada u otežanim uvjetima.

Primjerice, poslodavac nedvojbeno u određenim slučajevima treba radniku isplatiti povećanu plaću, i to ako radi u otežanim uvjetima, za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH  određeno da se ne radi, za prekovremeni rad te za rad noću.

PLAĆE I NADOKNADE

Osim obveznih dodataka na plaću propisanih Zakonom o radu, prema ostalim izvorima prava radnici mogu ostvariti povećanje plaće i po drugim osnovama, primjerice za godine staža rada radnika provedenih na radu ili na radu kod točno određenog poslodavca. Poslodavac ima pravo odrediti način obavljanja rada, poštujući prava i dostojanstvo radnika i obvezu osigurati uvjete za rad na siguran način i to tako da ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima. Sve ostale možebitno utvrđene uvjete prema kojima radnici mogu ostvariti pravo na povećanu plaću (dodatke na plaću za minuli rad, smjenski rad i sl.), a da nisu utvrđeni Zakonom o radu, poslodavci utvrđuju vlastitim aktima ili je to pravo već propisano nekim od kolektivnih ugovora koje je poslodavac obvezan primijeniti.

2. SLUČAJEVI KADA POSLODAVAC RADNIKU TREBA OBVEZNO POVEĆATI PLAĆU

Prema Zakonu o radu, radno vrijeme je razdoblje u kojemu je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Samo vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

Puno radno vrijeme radnika ne može biti dulje od četrdeset sati tjedno. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme radnika četrdeset sati tjedno. Dakle, Zakon o radu propisuje najviše tjedno radno vrijeme, a ne mjesečni ili godišnji fond sati rada. Mjesečni fond sati rada konkretnog radnika utvrđuje se prema njegovom rasporedu radnog vremena.

2.1. OBRAČUN PLAĆE ILI NAKNADE PLAĆE ZA VRIJEME BLAGDANA

Radnici u nekim djelatnostima moraju raditi i u vrijeme blagdana. Navedeno se posebno odnosi na djelatnosti koje po svojoj naravi ne mogu biti zaustavljene radi neradnih dana. To je rad djelatnika u ugostiteljstvu, javni prijevoz putnika, rad djelatnika u trgovini, rad zdravstvenih djelatnika, djelatnika u policiji i sl. Kada radnici rade na dan blagdana, ostvaruju pravo na povećanu plaću za rad na taj dan. Zakonom o blagdanima spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj utvrđeni su blagdani, odnosno neradni dani prema kojima radnici ne rade. To se posebice odnosi na dane koji su utvrđeni u Zakonu o blagdanima, kao neradni, a to su:

• siječnja – Nova godina
• siječnja – Bogojavljenje ili Sveta tri kralja
• Uskrs i Uskrsni ponedjeljak
• Tijelovo
• svibnja – Praznik rada
• svibnja – Dan državnosti
• lipnja – Dan antifašističke borbe
• kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja
• kolovoza – Velika Gospa
• studenoga – Svi sveti
• studenoga – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
• prosinca – Božić
• prosinca – prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan.

Građani RH koji Božić slave na dan 7. siječnja na taj dan, islamske vjeroispovijesti u dane Ramazanskog bajrama i Kurban-bajrama te židovske vjeroispovijesti u dane Roš Hašane i Jom Kipura, imaju pravo ne raditi i uz to imaju pravo ne raditi u dane koji su propisani kao blagdani svih građana Republike Hrvatske. Radnici koji rade na navedene dane, ostvaruju pravo na povećanu plaću (dodatak na plaću za rad na blagdan). Radnici koji u prethodno spomenute dane blagdana ne rade, ostvaruju pravo na naknadu plaće.

Dakle, u dane blagdana radnici, u pravilu, ne rade, ali radnici u te dane imaju pravo na naknadu plaće. Pravo na naknadu plaće za blagdan ovisi o rasporedu radnog vremena svakoga pojedinog radnika. Ako radnik zbog blagdana ne radi, imat će pravo na naknadu plaće samo ako blagdan pada u dan kada je prema rasporedu radnog vremena obvezan raditi. Ako blagdan pada u nedjelju ili neki drugi dan kada radnik ne treba raditi i kada inače ne ostvaruje plaću, radnik neće ostvariti ni plaću ni naknadu plaće. Smatramo da je intencija zakonodavca da radnik koji radi na blagdan dobije povećanu plaću, dok se drugim aktima (pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom i dr.) poslodavca mogu utvrditi i drukčija prava.

Primjer 1. Kako utvrditi plaću kada je za radnika na dan blagdana predviđeno da ne radi
Osnovna plaća radnika iznosi 10.000,00 kn (bruto). Mjesec za koji se obračunava plaća ima 184 radna sata. Jedan dan u navedenom mjesecu je blagdan koji pada u utorak te na taj dan radnik nema obvezu raditi. Bez obzira na to što radnik taj dan nema obvezu raditi, za taj dan ostvaruje naknadu plaće. Zbog navedenoga za radnika se bruto-svota plaće neće promijeniti te će za taj mjesec radnik ostvariti bruto-plaću od ukupno 10.000,00 kn (9.565,20 kn redovan rad + 434,80 kn naknada plaće za blagdan).

Primjer 2. Utvrđivanje plaće radnika ako radi na blagdan
Osnovna plaća radnika iznosi bruto 10.000,00 kn. Radniku je preraspodjelom radnog vremena utvrđeno da radi na blagdan koji pada u utorak. To znači da je u mjesecu koji ima 184 radna sata radnik odradio 8 sati na blagdan. Prema Kolektivnom ugovoru, ako zaposlenik radi na dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom o blagdanima, ima pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu najmanje za 50 %. U skladu s navedenim, radnik za vrijeme redovnog rada na blagdan ostvaruje pravo na plaću uvećanu za dodatak na plaću za rad na blagdan te na naknadu plaće koja mu pripada prema Zakonu o blagdanima te prema Kolektivnom ugovoru. Visinu plaće za rad na blagdan potrebno je utvrditi ovako: Svota plaće za rad po satu = 10.000,00 : 184 sata = 54,35 kn Plaća za rad na blagdan = (54,35 x 8) × 1.50 = 434,80 × 1.50 = 652,20 kn (434,80 kn + 217,40 kn)
Naknada plaće za blagdan = 54,35 × 8 = 434,80 kn.
Dakle, radnik za rad na blagdan ostvaruje pravo na redovnu plaću za rad uvećanu za dodatak na plaću za rad na blagdan te naknadu plaće, stoga se visina plaće za taj dan utvrđuje u svoti od 1.087,00 kn (652,20 kn + 434,80 kn). Plaća radnika za taj mjesec utvrđuje se u svoti od 10.652,20 kn (10.000,00 +217,40 + 434,80).

Primjer 3. Utvrđivanje plaće radnika za Uskrs i Uskrsni ponedjeljak
Radnik će prema rasporedu radnog vremena raditi na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, a u skladu sa svime navedenim radnik će imati pravo na različita prava iz radnog odnosa ovisno o sljedećim situacijama:

• kada radnik radi na Uskrs (nedjelja) ima pravo na plaću uvećanu za dodatak za rad blagdanom.
• ako radniku nedjelja nije redoviti radni dan, radnik za taj dan ostvaruje i dodatak na plaću za prekovremeni rad. Kada je nedjelja redoviti radni dan radnika, radnik neće imati pravo na dodatak na plaću za prekovremeni rad, nego samo na plaću i dodatak za plaću za rad blagdanom.
• ako je radnik radio na Uskrsni ponedjeljak, a na taj dan inače nije njegov redoviti radni dan, nego dan tjednog odmora, imat će pravo na plaću uvećanu za dodatak za rad blagdanom i prekovremeni rad.
• kada je ponedjeljak inače redoviti radni dan radnika, tada će radnik imati pravo na plaću i na dodatak za rad blagdanom.

Dakle, ako posebnim aktima nije ništa posebno utvrđeno, za rad na blagdan radnici ostvaruju plaću za rad na taj dan i povećanu plaću zbog rada na blagdan.
Jednako tako, u slučaju da prema rasporedu radnog vremena dan blagdana pada na dan kada radnik ne bi radio, tada poslodavac takvom radniku za taj dan ne obračunava ni plaću ni naknadu plaće.

2.2. UTVRĐIVANJE POVEĆANE PLAĆE ZA RAD NEDJELJOM

Preraspodjelom radnog vremena može se utvrditi da radnik mora raditi u nedjelju. U tom je slučaju poslodavac obvezan osigurati radniku neki drugi dan kao dan odmora, i to u trajanju od 24 sata.
Za rad nedjeljom radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću jer je morao svoje životne navike, obiteljske obveze i sl. prilagoditi da bi mogao doći na posao te raditi na dan koji se za većinu radnika podrazumijeva kao dan odmora.

Primjer 4. Utvrđivanje plaće za rad nedjeljom
Osnovna plaća radnika iznosi 10.000,00 kn (bruto). Preraspodjelom radnog vremena u mjesecu koji ima 184 sata radnik je odradio 6 sati, i to u nedjelju. Prema Kolektivnom ugovoru radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću od 35 %.
Visina plaće po satu rada u tom mjesecu = 10.000,00 : 184 sata = 54,35 kn
Visina plaće za rad u nedjelju = (54,35 × 6) × 1.35 = 326,10 × 1.35 = 440,24 kn (326,10 kn + 114,14 kn)
Ukupna bruto-plaća za radnika za taj mjesec iznosi 10.114,54 kn (9.674,30 kn + 440,24 kn).

2.3. PRAVO NA POVEĆANU PLAĆU U SLUČAJU PREKOVREMENOG RADA

Samo u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi dulje od punoga odnosno nepunoga radnog vremena (prekovremeni rad), ali najviše do osam sati tjedno prema Zakonu o radu. To znači da se prekovremeni rad radnika ne može pretpostaviti unaprijed.

Primjer 5. Obračun dodataka na plaću kada radnik radi prekovremeno

Osnovna plaća radnika iznosi 10.000,00 kn (bruto). U mjesecu koji ima 184 sata radnik je odradio 10 sati prekovremeno. Prema pravilniku o radu u slučaju prekovremenog rada radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću od 50 %. Obračun prekovremenog rada potrebno je obaviti kako slijedi:
Svota plaće po satu = 10.000,00 : 184 sata = 54,35 kn
Svota plaće za prekovremeni rad: (54,35 × 10) × 1.50 = 543,50 × 1.50 = 815,25 kn
Ukupna bruto plaća za radnika za taj mjesec iznosi 10.815,25 kn (10.000,00 kn + 815,25 kn). Kod utvrđivanja plaće za rad zbog prekovremenog rada bruto-plaća se povećava.
U ovom slučaju treba voditi brigu da je radnik ostvario više sati od sati koje bi ostvario u redovnom radnom vremenu te za taj višak sati treba dobiti i povećanu plaću. O toj činjenici treba iskazati podatke na isplatnoj listi odnosno Obrascu IP1.

2.4. POVEĆANA PLAĆA RADNIKA KOJI RADI NOĆU

Prema Zakonu o radu, noćni rad je rad koji se obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućega dana, ako za određeni slučaj nije kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća drukčije određeno.
Za maloljetnike zaposlene u industriji, rad u vremenu između devetnaest sati uvečer i sedam sati ujutro idućega dana, smatra se noćnim radom, dok se za maloljetnike zaposlene izvan industrije rad u vremenu između dvadeset sati uvečer i šest sati ujutro idućega dana smatra noćnim radom.
Noćni radnik je radnik koji prema svom dnevnom rasporedu radnog vremena redovito radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada ili koji tijekom uzastopnih dvanaest mjeseci radi najmanje trećinu svoga radnog vremena u vremenu noćnoga rada. Noćni radnik ne smije tijekom razdoblja od četiri mjeseca u noćnom radu raditi dulje od prosječnih osam sati tijekom svakih dvadeset četiri sata. Kada je na temelju procjene opasnosti izrađene u skladu s posebnim propisima o zaštiti na radu noćni radnik na radu izložen osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu, tada je poslodavac takvom radniku obvezan utvrditi raspored radnog vremena tako da ne radi više od osam sati tijekom razdoblja od dvadeset četiri sata u kojem radi noću.

2.5. UTVRĐIVANJE PLAĆE ZBOG OTEŽANIH UVJETA RADA

Prema Zakonu o radu, radniku pripada pravo na povećanu plaću u slučaju otežanih uvjeta u kojima obavlja svoje radne zadatke odnosno ako radi u posebno nepovoljnim klimatskim uvjetima. To mogu biti otežani uvjeti rada na visokim temperaturama, visokim hladnoćama, rad u uvjetima koji zahtijevaju posebna fizička naprezanja i sl.
Otežani uvjeti rada su različiti, ovisno o posebnosti obavljanja djelatnosti kod svakoga pojedinog poslodavca, te stoga navedene uvjete i visinu povećanja plaće svaki poslodavac uređuje za sebe u internim aktima ili ugovorima o radu, odnosno, navedeno je možebitno propisano kolektivnim ugovorom koji je poslodavac obvezan primjenjivati.

 

 

3. OSTALI SLUČAJEVI U KOJIMA RADNIK OSTVARUJE POVEĆANU PLAĆU

Zakon o radu propisuje prethodno navedena obvezna povećanja plaće, međutim ostali izvori prava radnika (kolektivni ugovori, pravilnici o radu, ugovori o radu i sl.) mogu odrediti i neke druge osnove prema kojima radnici ostvaruju pravo na dodatke na plaću. To mogu biti dodatak na plaću za smjenski rad, dodatak na plaću za minuli rad i sl.

3.1. MINULI RAD – POVEĆANA PLAĆA S OSNOVE STAŽA OSIGURANJA

S obzirom na to da pravo radnika na minuli rad nije utvrđeno Zakonom o radu, nego se to pravo utvrđuje izvorima radnikovih prava, ni jednim propisom nije utvrđeno koji se staž pri obračunu uzima u obzir.
Tako se povećanje plaće prema godinama radnog staža u praksi može utvrditi na dva načina:

• prema godinama ukupno ostvarenog staža (efektivan radni staž)
• prema godinama radnog staža ostvarenog samo kod istog poslodavca.

U slučaju povećanja plaće s osnove obračuna efektivnoga radnog staža, poslodavac može uzeti u obzir staž osiguranja evidentiran u radnoj knjižici. Povećanje plaće se, u pravilu, utvrđuje kao povećanje u obliku postotka koje je uobičajeno utvrđeno prema stopi od 0,5 %.

Primjer 6. Obračun dodatka na plaću s osnove radnog staža

Zaposleniku A. B. je ugovorom o radu utvrđena bruto-plaća za redovan rad u svoti od 5.000,00 kn. Radnik je ostvario 13 godina efektivnoga radnog staža. Pravilnikom o radu utvrđeno je povećanje plaće za efektivni radni staž za 0,5 %. Kako je potrebno obaviti obračun, pogledajte u nastavku.

Tablica. Obračun povećanja plaće s osnove radnog staža

Pri obračunu dodatka na plaću s osnove staža osiguranja poslodavci trebaju voditi računa o trenutku kada radnik navršava punu godinu staža za koju ostvaruje dodatak na plaću. To znači da se može dogoditi da se povećanje plaće s te osnove treba utvrditi za samo neke dane u mjesecu (primjerice godina staža navršava se sredinom mjeseca).
Na navedeno poslodavci trebaju pripaziti jer se u praksi uobičajeno pravo na povećanje plaće utvrđuje za točno navršenu punu godinu radnog staža.
Primjerice, radnik je navršio punu godinu staža 13. kolovoza, a dodatak na plaću za staž osiguranja počinje mu se računati za plaću koja se isplaćuje za rujan.

3.2. POVEĆANA PLAĆA ZA RAD U SMJENI

U pravilu, smjena (smjenski rad) je svakodnevni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji radnik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom radnog tjedna. Točnije, rad u smjenama je rad radnika koji naizmjenično obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca.
Poslodavac može organizirati radno vrijeme od ponedjeljka do nedjelje, pod uvjetom da osigura radnicama odgovarajuće dnevne i tjedne odmore. U slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena kod poslodavca koji nema kolektivni ugovor, radnik u svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca ne smije raditi dulje od prosječno četrdeset osam sati tjedno, uključujući prekovremeni rad.
Takav raspored radnog vremena ne predstavlja smjenski rad, jer je osnovna značajka smjenskog rada izmjena radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada. U tom slučaju radnici se izmjenjuju prema određenom rasporedu tako da rade u različito vrijeme, pa se samo onaj radnik čiji je raspored dio takve organizacije rada može smatrati smjenskim radnikom.

3.3. PRAVO NA POVEĆANU PLAĆU KADA RADNIK RADI DVOKRATNO

Dvokratnim radom smatra se rad radnika koji se obavlja u istom radnom danu s prekidom (primjerice duljim od 90 minuta, duljim od jednog sata i sl. ) koji se utvrđuje nekim od izvora prava radnika.

 

4. KAKO UTVRDITI PLAĆU KADA SE VIŠE OSNOVA POVEĆANJA PLAĆE DOGAĐAJU ISTODOBNO

Može se dogoditi da se više osnova za povećanu plaću dogode istodobno. Primjerice, radnik koji radi u nedjelju, radi noću, i to još prekovremeno.
U tom slučaju, prema kolektivnom ugovoru ili prema svojim pravilnicima o radu, sklopljenom ugovoru o radu te ostalim internim aktima, poslodavci često predviđaju kumuliranje dodataka na plaću ili je u tim aktima propisano međusobno isključivanje prava koja su se kumulirala.
To znači da poslodavci odgovor na pitanje kumuliraju li se dodatci na plaću ili međusobno isključuju, trebaju potražiti u nekom od izvora prava radnika. Ako u izvoru prava radnika nije posebno navedeno međusobno isključivanje više osnova za povećanu plaću (primjerice rad nedjeljom računa se kao rad na blagdan), smatramo da se tada prava radnika kumuliraju te obračunavaju po svim osnovama prava na povećanu plaću.

Primjer 7. Utvrđivanje visine plaće kada radnik radi u nedjelju na blagdan

Plaća radnika iznosi 9.000,00 kn (bruto). Preraspodjelom radnog vremena u mjesecu koji ima 184 sata određeno je da radnik zaposlen u trgovini radi 6 sati na blagdan koji pada u nedjelju. Ako radnik radi na blagdan, ostvaruje pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu najmanje za 50%, a ako radi u nedjelju, ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 35 %. Odredbe Kolektivnog ugovora nalažu da ako je prisutno više osnova istodobno, dodatci na plaću se kumuliraju, osim ako je državni blagdan ili neradni dan, utvrđen Zakonom o blagdanima, nedjelja.
Visina plaće po satu rada za taj mjesec = 9.000,00 : 184 sata = 48,91 kn
Visina plaće za rad u nedjelju koja je ujedno blagdan = (48,91 × 6) × 1.50 = 293,46 × 1.50 = 440,19 kn (293,46 kn +146,73 kn)
Naknada plaće za rad na blagdan = 48,91 kn × 6 = 293,46 kn
U skladu sa svime navedenim, radnik iz našeg primjera za redovan rad na blagdan koji pada u nedjelju te koristi neki drugi dan slobodan, ostvaruje pravo na:

• plaću za redovan rad uvećanu za dodatak na plaću za rad na blagdan
• naknadu plaće za rad na blagdan.

Primjer 8. Utvrđivanje visine plaće kada radnik radi prekovremeno na blagdan 

Plaća radnika koji radi u trgovini iznosi 9.000,00 kn (bruto). U mjesecu koji ima 184 sata određeno je da radnik izvanredno radi 6 sati na blagdan. Kada radnik radi na dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom o blagdanima, ima pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu najmanje za 50%, a kada radi prekovremeno, ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 50%. Prema odredbama Kolektivnog ugovora, ako je prisutno više uvjeta istodobno, dodatci se kumuliraju (osim ako je državni blagdan ili neradni dan utvrđen Zakonom o blagdanima, nedjelja). To znači da se u ovom primjeru dodatci na plaću za rad na blagdan i prekovremeno kumuliraju.
Visina plaće po satu rada = 9.000,00 : 184 sata = 48,91 kn
Visina plaće za rad na blagdan = (48,91 × 6) × 1.50 = 293,46 × 1.50 = 440,19 kn
Dodatak na plaću za prekovremeni rad = ((48,91 x 6) × 1. 50) – (48,91 × 6) = 440,19 – 293,46 = 146,73 kn
Naknada plaće za rad na blagdan = 48,91 kn × 6 = 293,46 kn
U skladu sa svime navedenim, radnik iz našeg primjera za izvanredan rad na blagdan ostvaruje pravo na:

1. plaću za redovan rad uvećanu za dodatak na plaću za rad na blagdan,
2. naknadu plaće za rad na blagdan,
3. dodatak na plaću za prekovremeni rad.

5. DODATCI NA PLAĆU I MINIMALNA PLAĆA

Kao što je prethodno navedeno, plaća za redoviti rad utvrđuje se, u pravilu, tako da se osnovna plaća uvećava za dodatke na plaću (rad nedjeljom, prekovremeni, otežani uvjeti i dr.).
Prema Zakonu o minimalnoj plaći propisano je da se u svotu minimalne plaće ne ubrajaju povećanja plaće s osnove:

• prekovremenog rada,
• otežanih uvjeta rada,
• noćnog rada,
• rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Otežanim uvjetima rada smatraju se oni uvjeti koji su određeni zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili drugim propisom koji poslodavca obvezuje. Pri obračunu dodataka na plaću obračun doprinosa obavlja se na utvrđenu osnovicu.

Primjer 9. Utvrđivanje plaće za rad nedjeljom

Osnovna plaća radnika utvrđena je u svoti minimalne plaće te iznosi 4.687,50 kn (bruto). Prema rasporedu radnog vremena radnik je, u mjesecu koji ima 184 sati, od toga odradio 6 sati u nedjelju. Prema Kolektivnom ugovoru radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću od 35% za rad nedjeljom.
Visina plaće po satu rada u tom mjesecu = 4.687,50 : 184 sata = 25.4755434783 kn
Visina plaće bez nedjelje – 25.4755434783 × 178 sati = 4.534,65
Visina plaće za 6 sati rada u nedjelju = (25.4755434783 kn × 1,35) = 34,39 × 6 = 206,34 Ukupna bruto-plaća za radnika za taj mjesec iznosi 4.534,65 + 206,34 kn = 4.740,99 kn

Tablica: Obračun minimalne plaće i dodataka na plaću za rad nedjeljom

Primjer 10. Minimalna plaća i prekovremeni rad

Prema ugovoru o radu radnik ostvaruje pravo na dodatak na plaću za minuli rad od 3%. Osnovna plaća radnika utvrđena je u svoti od 4.000,00 kn koja se množi koeficijentom složenosti poslova 1,00. Osnovica za utvrđivanje dodatka na plaću za minuli rad je osnovica koja se množi koeficijentom složenosti posla. Mjesec rada ima 176 sati. Radnik je u konkretnom mjesecu radio prekovremeno 10 sati, za što ostvaruje pravo na 50 % dodatka na plaću propisanog ugovorom o radu. Osnovica za utvrđivanjem dodatka na plaću za prekovremeni rad je minimalna plaća. Visinu plaće konkretnog radnika treba utvrditi na način prikazan u nastavku:
Osnovna plaća 4.000,00 kn × 1,00 koeficijent složenosti poslova= 4.000,00 kn
Dodatak na plaću za minuli rad: 4.000,00 kn × 3 % = 4.000,00 + 120,00 kn = 4.120,00 kn
Dodatak na plaću do visine minimalne plaće (4.687,50 – 4.120,00 kn) = 567,50 kn
Minimalna plaća radnika za 176 sati rada u tom mjesecu = 4.687,50 kn
Utvrđivanje dodatka na plaću za prekovremeni rad: 4.687,50 : 176 sati = 26.6335227273 × 10 sati prekovremenog rada = 266,34 × 1,50 = 399,51
Ukupna plaća radnika za konkretni mjesec iznosi 5.087,01 kn (4.687,50 + 399,51).

Nadalje, ni Zakon o minimalnoj plaći pa ni Zakon o radu ne uređuju način obračuna povećanja plaće, već drugi izvori prava koji obvezuju poslodavca (npr. kolektivni ugovor, ugovor o radu, pravilnik o radu).
Poslodavac, stoga, može ugovoriti odnosno utvrditi da se dodatak za prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi obračunava na osnovicu koja je manja od svote minimalne plaće, no tako obračunano povećanje plaće ne ubraja se u svotu minimalne plaće.

Primjer 11. Utvrđivanje minimalne plaće kada se obvezni dodatak na plaću utvrđuje na osnovicu manju od minimalne plaće

Mjesec rada ima 176 sati. Osnovna plaća radnika utvrđena je u svoti od 4.000,00 kn koja se množi koeficijentom složenosti poslova 1,00. Prema ugovoru o radu radnik ostvaruje pravo na dodatak na plaću za minuli rad od 3% (povećanje plaće za radni staž ostvaren kod tog poslodavca). Radnik je u konkretnom mjesecu radio prekovremeno 10 sati, za što ostvaruje pravo na 50% dodatka na plaću propisanog ugovorom o radu. Osnovica za utvrđivanje dodatka na plaću je osnovica koja se množi koeficijentom složenosti posla.
Visinu plaće konkretnog radnika treba utvrditi ovako:
Osnovna plaća 4.000,00 kn × 1,00 koeficijent složenosti poslova= 4.000,00 kn
Dodatak na plaću minuli rad: 4.000,00 kn × 3 % = 4.000,00 + 120,00 kn = 4.120,00 kn
Dodatak na plaću do visine minimalne plaće (4.687,50 – 4.120,00 kn) = 567,50 kn
Minimalna plaća radnika za 176 sati rada u tom mjesecu = 4.687,50 kn
Utvrđivanje dodatka na plaću za prekovremeni rad: 4.000,00: 176 sati = 22.7272727273 × 10 sati prekovremenog rada = 227,27 × 1,50 = 340.91 kn
Ukupna plaća radnika za konkretni mjesec iznosi 5.028,41 kn (4.687,50 + 340.91 kn).

Izvor: časopis Računovodstvo, revizija i financije
Tekst i slike preuzeti iz članka: Naknada plaće na blagdan i drugi dodatci na plaću, UDK 331.2
Autorica teksta: Mr. Anja BOŽINA , dipl. oec. i ovl. rač.