Osnovice za obračun doprinosa kod plaća i ostalih primitaka u 2022. godini

U poslovnoj praksi poslodavaca ponekad se događaju situacije kada su radnici prijavljeni na obvezna osiguranja kod poslodavca, ali zbog nekih okolnosti njihova bruto-plaća / naknada prema računici je manja od najniže osnovice za obračun doprinosa. Jednako tako, zakonski je ograničeno plaćanje doprinosa na najvišu mjesečnu i godišnju osnovicu koje se primjenjuje pod određenim kriterijima.

U skladu s Zakonom o doprinosima mjesečna osnovica za obračun doprinosa jest plaća koju poslodavac isplaćuje ili daje u naravi ili je bilo dužan isplatiti osiguraniku za rad u određenom mjesecu prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili posebnom propisu.
To znači da mjesečna osnovica za obračun doprinosa ne može iznositi manje od:

  • najviše svote plaće koju je poslodavac obvezan isplatiti radniku prema ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru te
  • za rad u punom radnom vremenu ne može biti niža od najniže mjesečne osnovice za obračun doprinosa.

Stoga, ako radnik radi u punom radnom vremenu i ostvaruje pravo na isplatu plaće, njegova će plaća uvijek biti viša od minimalne osnovice za obračun doprinosa s obzirom na činjenicu da je minimalna plaća prema Zakonu o minimalnoj plaći (4.687,50 za 2022. godinu) viša od najniže osnovice za obračun doprinosa.

Najniža mjesečna osnovica za obračun doprinosa je umnožak svote prosječne plaće i koeficijenta 0,38. Za 2022. godinu minimalna plaća iznosi 9.537,00 te najniža osnovica za obračun doprinosa iznosi 3.624,06 kn.

Doprinosi prema plaći obračunavaju se istodobno s obračunom plaće i dospijevaju na naplatu istodobno s isplatom plaće. Iznimno, doprinosi prema plaći ili prema dijelu plaće koja se ne isplati do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec, moraju se obračunati i dospijevaju na naplatu do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec. To bi značilo da poslodavac treba radniku koji je zaposlen na puno radno vrijeme obračunati doprinose do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec, na onu plaću koju je trebao isplatiti, bez obzira na to je li plaća isplaćena ili nije.

Početak i prestanak razdoblja osiguranja te osnovu osiguranja utvrđuju nositelji obveznih osiguranja. Obveza doprinosa postoji za razdoblje provedeno u osiguranju i uz osnovu osiguranja. To znači da je nositelj osiguranja (poslodavac) obvezan obračunati doprinose za sve dane za koje je obveznik (radnik) prijavljen u obvezna osiguranja, bez obzira na to je li radnik za te dane primio plaću, je li radio ili nije te ima li pravo na naknadu plaće ili nema.

1. KADA SE DOPRINOSI OBRAČUNAVAJU PREMA NAJNIŽOJ OSNOVICI ZA OBRAČUN DOPRINOSA U SVOTI OD 3.624,06 KN

U skladu s Zakonom o doprinosima i Pravilnikom o doprinosima, doprinosi se obračunavaju prema najnižoj mjesečnoj osnovici ako:

  • poslodavac isplati radniku plaću odnosno naknadu plaće na teret svojih sredstava za vrijeme u kojemu radnik nije radio zbog bolovanja, a tako isplaćena plaća odnosno naknada plaće niža je od najniže mjesečne osnovice
  • poslodavac ne isplati radniku plaću za vrijeme u kojemu radnik koristi neplaćeni dopust ili nije radio zbog drugih razloga, u skladu s propisima o radu, a za to vrijeme radni odnos nije prekinut
  • svakom drugom slučaju kada bi svota osnovice za određeni mjesec bila niža od najniže mjesečne osnovice.

1.1. OBRAČUN DOPRINOSA U SLUČAJU BOLOVANJA

U skladu s Zakonom o doprinosima i Pravilnikom o doprinosima, doprinosi se obračunavaju prema najnižoj mjesečnoj osnovici ako poslodavac isplati radniku plaću odnosno naknadu plaće na teret svojih sredstava za vrijeme u kojemu radnik nije radio zbog bolovanja, a tako isplaćena plaća odnosno naknada plaće niža je od najniže mjesečne osnovice.

To bi značilo da se radniku koji je na bolovanju cijeli mjesec, a naknada plaće „padne“ ispod najniže osnovice za obračun doprinosa (3.624,06 kn za 2022. godinu), doprinosi trebaju obračunati na najnižu mjesečnu osnovicu za obračun doprinosa. To se često događa kod radnika koji imaju ugovorenu minimalnu plaću (4.687,50 za 2022. godinu ).

Primjer 1. Naknada plaće za vrijeme bolovanja kada je naknada viša od osnovice

Radnik je zaposlen kod poslodavca u punom radnom vremenu i ima pravo na minimalnu plaću. U siječnju 2022. godine radit će od 1. do 22., a u razdoblju od 23. do 31. siječnja bio je na bolovanju na teret poslodavca (obračunava se 70 % od prosjeka plaće zadnjih 6 mjeseci). Prema rasporedu radnog vremena radnik je u siječnju imao 21 dan odnosno 168 radnih sati (od čega je 8 sati blagdan).

Plaća i naknada obračunavaju se kako slijedi:

  1. svota plaće i naknade plaće za blagdan računa se za 120 sati te je razmjerna svota minimalne plaće za rad od 1. do 22. je svota od 3.348,21 (4.687,50 : 168 x 120)
  2. svota naknade bolovanja za 6 radnih dana (od 23.1. do 31.1.) odnosno 48 sati bolovanja, prema formuli (4.687,50 : 168 x 48 x 70 % je svota od 937,50 kuna.

Radniku će se ukupno obračunati primitak za taj mjesec u svoti od 4.285,71 kn (937,50 + 3.348,21). Kako je radnik cijeli mjesec bio osiguran po osnovi radnog odnosa, a ukupno izračunana svota od 4.285,71 kn viša je od najniže mjesečne osnovice, poslodavac je za ožujak obvezan obračunati doprinose prema izračunanoj plaći i naknadi plaće te ne treba za dane provedene na bolovanju izračunavati doprinose prema najnižoj osnovi za obračun doprinosa.

 

 

 

 

 

 

 

1.2. NEPLAĆENI DOPUST PREMA ZAKONU O RADU

Prema Zakonu o radu poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust. Za vrijeme neplaćenog dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno.

Kod neplaćenog dopusta najčešće je riječ o nekim privatnim razlozima radnika (obrazovanje koje nije povezano s radom u društvu, učenje jezika, putovanje i sl.) koji nisu izravno povezani s obavljanjem posla kod poslodavca i koji se ne navode kao opravdani razlozi za plaćeni dopust, u zakonu o radu ili drugim propisom. Uobičajeno je da radnik prvo uputi pisani zahtjev poslodavcu za korištenje neplaćenog dopusta. Nakon razmatranja zahtjeva, poslodavac može odobriti ili odbiti korištenje neplaćenog dopusta, ovisno o duljini trajanja, zahtjevima posla u tom razdoblju i slično. Ako poslodavac odobri zahtjev, donosi se odluka kojom se odobrava korištenje neplaćenog dopusta u kojoj se navodi razdoblje korištenja i razlog odsutnosti radnika s posla.

Zakon o radu predvidio je da za dane neplaćenog dopust sva radnikova prava iz radnog odnosa (osim prava na povratak na posao) miruju. Iz navedene se odredbe može zaključiti da za vrijeme trajanja neplaćenog dopusta radnika treba odjaviti s obveznoga mirovinskog i zdravstvenog osiguranja s naznakom da je riječ o mirovanju radnog odnosa.

1.2.1. Što ako se radnik na neplaćenom dopustu ne odjavi

U praksi se događa da poslodavac NE odjavi radnika s obveznih osiguranja, a radniku je odobrio neplaćeni dopust. Iako navedeno postupanje nije u skladu sa Zakonom o radu, u praksi je takav pristup ipak u primjeni. Naime, u Zakonu o doprinosima i Pravilniku o doprinosima propisano je da se doprinosi obračunavaju prema najnižoj mjesečnoj osnovici ako poslodavac radniku ne isplati plaću za vrijeme u kojemu radnik koristi neplaćeni dopust ili nije radio zbog drugih razloga, u skladu s propisima o radu, a za to vrijeme radni odnos nije prekinut. S obzirom na to da je radnik ostao prijavljen u obveznim osiguranjima (iako poslodavac radniku ne isplaćuje plaću za vrijeme u kojemu radnik koristi neplaćeni dopust), u skladu s navedenom odredbom doprinose treba obračunati na minimalnu osnovicu za obračun doprinosa. To znači da je u tom slučaju (neodjave radnika) obveza poslodavca do kraja mjeseca za prethodni mjeseca obračunati i uplatiti doprinose iz plaće i na plaću od najniže osnovice za obračun doprinosa ili na razmjeran dio osnovice ako je riječ o dijelu mjeseca.

U tom slučaju poslodavac ne isplaćuje plaću niti obračunava porez na dohodak i prirez.

Navedeno je postupanje u slučaju neodjave radnika iz obveznih osiguranja potvrdilo i Ministarstvo financija, u mišljenju vezanom za plaćanja doprinosa poslodavca za vrijeme trajanja neplaćenog dopusta radnika, od 26. srpnja 2018. koji djelomično prenosimo: … „Sukladno navedenim propisima, poslodavac koji ne isplaćuje plaću za vrijeme kada radnik koristi neplaćeni dopust niti je došlo do prestanka ugovora o radu, poslodavac može radniku obračunati doprinose za to razdoblje primjenom najniže mjesečne osnovice. Temeljem Zakona o doprinosima Ministarstvo financija Porezna uprava je nadležna za naplatu obveznih doprinosa, dok su prava i obveze temeljem statusa u obveznom osiguranju propisana Zakonom o mirovinskom osiguranju za koji je nadležan Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

Iz navedenog je mišljenja razvidno da poslodavac neće napraviti prekršaj odredaba Zakona o doprinosima ako ne odjavi radnika te mu obračuna doprinose na minimalnu osnovicu, ali to mišljenje nije obuhvatilo odredbe Zakona o radu te Zakona o mirovinskom i zdravstvenom osiguranju koje su prethodno navedene u članku.

Primjer 2. Obračun doprinosa kada je radniku odobren neplaćeni dopust, a radnik nije odjavljen s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja

Poslodavac je radniku A. B. odobrio korištenje neplaćenog dopusta u razdoblju od 1. veljače 2022. do 20. veljače 2022. godine. Međutim, radnika nije odjavio s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, protivno odredbama Zakona o radu.

S obzirom da radnik nije radio, poslodavac za vrijeme neplaćenog dopusta nema obvezu obračunavati plaću, nego samo treba obračunati doprinose na razmjeran dio minimalne mjesečne osnovice za obračun doprinosa odnosno na osnovicu od 2.588,61 (3.624,06 / 28 x 20) kako je prikazano u nastavku.

Napomena: Pretpostavka je da je radnikova plaća za razdoblje od 20. do 28. veljače niža od minimalne osnovice za obračun doprinosa.

 

 

1.3. NEOPRAVDANI IZOSTANAK S POSLA

Ponekad se događaju situacije kada je radnik prijavljen u obvezna osiguranja, a posao ne obavlja odnosno ne dolazi na posao ili odlazi s posla prije ugovorena vremena odnosno zbog neopravdanih razloga. U tim situacijama poslodavac nije obvezan isplatiti radniku plaću za dane koje radnik nije radio te postupa prema odredbama Zakona o radu u vezi s uručivanjem otkaza radniku. Prema ZR-u prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je obvezan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i skrenuti mu pozornost na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze. U skladu s Zakonom o doprinosima i Pravilnikom o doprinosima, doprinosi se obračunavaju prema najnižoj mjesečnoj osnovici ako poslodavac ne isplati radniku plaću za vrijeme u kojemu nije radio zbog drugih razloga, u skladu s propisima o radu, a za to vrijeme radni odnos nije prekinut.

To znači da kada je radnik prijavljen u obvezna osiguranja, a zbog neopravdanih razloga ne dolazi na posao, poslodavac nije u obvezi isplatiti neto-plaću radniku, niti obračunati porez na dohodak i prirez, ali je obvezan obračunati doprinose na razmjeran dio najniže osnovice za obračun doprinosa. Ako je plaća za odrađene dane / sate viša od minimalne osnovice za obračun doprinosa, dovoljno je obračunati doprinose na plaću za radne dane u mjesecu te ne treba odvojeno prikazivati sate neopravdanog izostanka u posebnom retku JOPPD-a.

1.4. OBRAČUN DOPRINOSA ZA DANE TJEDNOG ODMORA (SUBOTA I NEDJELJA)

Nadalje, postoje situacije kada su početak ili kraj mjeseca subote ili nedjelje, a poslodavac prijavi radnika u obvezno osiguranja ili ga odjavi tako da te dane tjednog odmora radnik bude u obveznom osiguranju kod poslodavca.

U skladu s Zakonom o doprinosima i Pravilnikom o doprinosima, doprinosi se obračunavaju prema najnižoj mjesečnoj osnovici ako poslodavac radniku ne isplati plaću za vrijeme u kojemu nije radio zbog drugih razloga, u skladu s propisima o radu, a za to vrijeme radni odnos nije prekinut.

To znači da će dani tjednog odmora, ako se samo oni obračunavaju u mjesecu, radniku biti obračunani tako da se za te dane ne isplaćuje plaća, ali se doprinosi trebaju obračunati na razmjeran dio minimalne osnovice za obračun doprinosa.

  1. NAJVIŠA MJESEČNA OSNOVICA DOPRINOSA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE – ZA 2022. GODINU 57.222,00 KN

Najviša mjesečna osnovica najviši je iznos (ograničenje) do kojeg je obveza (poslodavca) obračunati i uplatiti doprinose za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (MIO I) i za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (MIO II) kada je osnovica za obračun doprinosa plaća osim poduzetničke plaće.

Svake godine ministar financija donosi naredbu kojom se, između ostaloga, propisuje i iznos najviše mjesečne osnovice koja se računa kao umnožak koeficijenta 6 i prosječne mjesečne bruto-plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj – kolovoz, 9.537,00 kn.

Za 2022. godinu svota najviše mjesečne osnovice je 57.222,00 kn.

2.1. NA KOJE SE PRIMITKE PRIMJENJUJE OGRANIČENJE NAJVIŠE MJESEČNE OSNOVICE

Najviša mjesečna osnovica utvrđuje se i primjenjuje za obračun doprinosa, i to:

  1. za osiguranika po osnovi radnog odnosa prema osnovici iz čl. 21. st. 1. Zakona – plaća
  2. za osiguranika po osnovi izabrane i imenovane osobe prema osnovici iz čl. 29. st. 1. Zakona i – plaća
  3. za osiguranika po osnovi izaslanog radnika prema osnovici iz čl. 37. st. 1. Zakona – plaća.

Dakle, samo kod isplate plaće potrebno je voditi računa o tome koliko je mjesečno ograničenje za plaćanje doprinosa te da se ono primjenjuje i za I. i za II. mirovinski stup.

Kako je Zakonom propisano da se mjesečno ograničenje doprinosa može primijeniti samo na plaću, na primitke koji su prema Zakonu razvrstani u ostale primitke, ovo ograničenje se ne može primijeniti (primjerice za bonuse, otpremnine, naknade za neiskorišteni godišnji odmor, plaću u naravi i sl.). Također se ne može primijeniti ni kod isplate drugog dohotka ni kod obračuna poduzetničke plaće.

Nadalje, najviša mjesečna osnovica utvrđuje se i primjenjuje i za obračun dodatnih doprinosa na osnovicu za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje za osiguranika čiji se staž mirovinskog osiguranja računa s povećanim trajanjem.

Ne postoji najviša osnovica na mjesečnoj razini za obračun i isplatu doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje.

 

 

 

3. NAJVIŠA GODIŠNJA OSNOVICA ZA OBRAČUN DOPRINOSA – 686.664,00 KN

Osim ograničenja na najvišu mjesečnu osnovicu, isplatitelji plaće i ostalih primitaka mogu primijeniti i ograničenje na najvišu godišnju osnovicu, a ona je najviši iznos do kojeg je obveza uplatiti doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (MIO I.) prema svim osnovama za jednu godinu.

Obveza obračuna i plaćanja doprinosa do iznosa najviše godišnje osnovice postoji bez obzira na broj dana provedenih u osiguranju te godine. To znači da se za manji broj osiguranja u godini ne uzima u obzir razmjerna svota nego je ograničenje postavljeno na apsolutnoj razini.

Najviša godišnja osnovica računa se kao umnožak iznosa prosječne plaće, koeficijenta 6 i brojke 12, što je za 2022. godinu svota od 686.664,00 kn.

3.1. PRIMJENA OGRANIČENJA NA NAJVIŠU GODIŠNJU OSNOVICU

Najvišu godišnju osnovicu za pojedinog osiguranika utvrđuje Porezna uprava te u postupku godišnjeg obračuna utvrđuje obvezu i obračunava doprinos prema najvišoj godišnjoj osnovici.

Međutim, iznimno, prema Zakonu o doprinosima, najvišu godišnju osnovicu mogu utvrditi i primijeniti je za obračun doprinosa i:

  1. poslodavci pri obračunu doprinosa prema plaći i prema ostalim primitcima što ih isplaćuju osiguranicima po osnovi radnog odnosa ako se plaća i ostali primitci odnose na isto obračunsko razdoblje (godinu)
  2. predstavnička tijela ili izvršna tijela državne vlasti, jedinice područne (regionalne) samouprave ili jedinice lokalne samouprave pri obračunu doprinosa prema plaći i ostalim primitcima što ih isplaćuju osiguranicima po osnovi imenovanih ili izabranih osoba ako se plaća i ostali primitci odnose na isto obračunsko razdoblje (godinu)
  3. poslodavci izaslanih radnika pri obračunu doprinosa prema izvedenoj mjesečnoj osnovici i ostalim primicima što ih isplaćuju osiguranicima po osnovi izaslanog radnika ako se mjesečna osnovica i ostali primitci odnose na isto obračunsko razdoblje (godinu).

 Jednako tako, prema Pravilniku o doprinosima najvišu godišnju osnovicu za MIO I. može primijeniti i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje prilikom isplate iznosa iznad najviše ukupne aktuarske protuvrijednosti koji se isplaćuje osiguraniku čija su mirovinska prava stečena u Europskoj uniji prenesena u sustav mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj.

Prema Pravilniku o doprinosima, najvišu godišnju osnovicu može utvrditi i primijeniti i Porezna uprava kada, u postupku nadzora poslovnog subjekta – poslodavca ili isplatitelja primitaka od kojih se utvrđuje drugi dohodak, utvrđuje osnovicu za obračun doprinosa za određeno razdoblje i za određenog osiguranika.

Podsjećamo da zbog izmjene stopa doprinosa na drugi dohodak, nakon 1. siječnja 2019. godine isplatitelji drugog dohotka ne mogu primijeniti ograničenje na najvišu godišnju osnovicu.

Međutim, porezni obveznici koji po isplati drugog dohotka ili zbrojeno sa isplatama plaće i drugog dohotka premaše najvišu godišnju osnovicu mogu predati zahtjev za povrat doprinosa za MIO I. O tome pišemo u zadnjem dijelu članka.

Poslodavci i druge osobe mogu pri obračunu doprinosa za osiguranika pojedinca primijeniti najvišu godišnju osnovicu kada je za toga osiguranika od istoga obveznika obračunavanja za određeno razdoblje obračuna doprinosa (kalendarsku godinu) ispunjena obveza te su doprinosi za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti obračunani i uplaćeni do iznosa najviše godišnje osnovice.

Dakle, kada je isplatitelj obračunao i platio doprinose na svotu od 686.664,00 kn za jedno razdoblje doprinosa (godinu), svaka daljnja isplata, a koja se odnosi na primitak za to razdoblje u kojemu je prijeđeno ograničenje, oslobođena je obračuna i uplate doprinosa za MIO I.

4. POVRAT DOPRINOSA ZA MIO I. KOJI JE PLAĆEN IZNAD GODIŠNJE OSNOVICE

Pravo na povrat doprinosa plaćenih iznad najviše godišnje osnovice ima obveznik doprinosa koji je sam uplatio ili su u njegovo ime i u njegovu korist drugi obveznici plaćanja doprinosa uplatili doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, za određenu kalendarsku godinu, a obračunan je prema osnovici u ukupnoj svoti višoj od najviše godišnje osnovice propisane za tu godinu.
Pravo na povrat doprinosa plaćenih iznad najviše godišnje osnovice utvrđuje se u postupku godišnjeg obračuna doprinosa što ga provodi Porezna uprava u upravnom postupku, na temelju zahtjeva obveznika doprinosa.
Postupak se pokreće na temelju pisanog zahtjeva obveznika doprinosa, i to najranije 1. veljače godine koja slijedi nakon godine za koju se podnosi, a najkasnije u roku od pet godina, računajući od dana kad je obračunan i uplaćen doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, prema osnovici višoj od najviše godišnje osnovice.
Podatci o uplaćenim doprinosima utvrđuju se putem Obrasca GOD-DOP.

 

Računovodstvo nabave i prodaje građevinskog zemljišta

Računovodstveno praćenje nabave građevinskog zemljišta ovisi o namjeni njegova korištenja u poslovnoj imovini društva. Pri nabavi građevinskog zemljišta koje se klasificira kao dugotrajna imovina važno je utvrditi nabavlja li se to zemljište za buduću gradnju građevina u kojima će se obavljati redovna djelatnost društva ili se nabavlja, primjerice, za davanje u zakup ili zbog porasta kapitalne vrijednosti. Pri nabavi građevinskog zemljišta koje se klasificira kao kratkotrajna imovina važno je utvrditi je li riječ o redovnoj nabavi koja se klasificira kao i ostale zalihe za preprodaju ili su ispunjeni uvjeti za klasifikacijom kao imovine namijenjene prodaji.

1.  UVOD

Građevinsko zemljište uređuje se s ciljem njegova osposobljavanja za građenje, rekonstrukciju i korištenje zgrada u skladu s prostornim planom te s tim u vezi poboljšanja uvjeta života i rada u naseljima. Uređenje građevinskog zemljišta obuhvaća pribavljanje projekata i druge dokumentacije, rješavanje imovinskopravnih odnosa u skladu s navedenim Zakonom i posebnim zakonima te ishođenje akata potrebnih za provedbu radova u svrhu uređenja građevinskog zemljišta, građenje infrastrukture i građevina javne i društvene namjene, odnosno njihovu rekonstrukciju u skladu s posebnim zakonima te sanaciju terena.

Računovodstveno praćenje nabave i održavanja građevinskog zemljišta koje se nabavlja radi buduće gradnje građevinskih objekata na tom zemljištu u kojima će se obavljati redovita djelatnost društva uređuje HSFI 6 – Dugotrajna materijalna imovina odnosno MRS 16 – Nekretnine, postrojena i oprema. Ako je riječ o građevinskom zemljištu koje se kupuje radi povećanja njegove vrijednosti i držanja u razdoblju koje je dulje od jedne godine, tada računovodstveno praćenje navedenog zemljišta uređuje HSFI 7 – Ulaganja u nekretnine odnosno MRS 40 – Ulaganja u nekretnine. Jednako tako, ako se kupuje zemljište za koje još nije poznata točna namjena njegova korištenja, računovodstveno praćenje njegove nabave i daljnjeg vrednovanja uređuje također HSFI 7 odnosno MRS 40.

Prema zahtjevima t. 8. MRS-a 40 zemljištima koja se klasificiraju kao ulagačke nekretnine smatraju se:

  1. zemljišta koje se drže u svrhu dugoročnog porasta kapitalne vrijednosti, a ne zbog kratkoročne prodaje tijekom redovnog poslovanja
  2. zemljišta koja se drže za upotrebu u još neutvrđenoj budućnosti (ako društvo nije odlučilo koristiti zemlju kao nekretninu koju koristi vlasnik ili u svrhu kratkoročne prodaje tijekom redovnog poslovanja, smatra se da je riječ o nekretnini namijenjenoj povećanju kapitalne vrijednosti).

Građevinska zemljišta koja se nabavljaju s ciljem daljnje prodaje u redovnom poslovanju, klasificiraju se kao zalihe prema zahtjevima HSFI-ja 10 – Zalihe odnosno MRS 2 – Zalihe.

 

2. NABAVA GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA RADI BUDUĆE GRADNJE GRAĐEVINE ZA OBAVLJANJE REDOVNE DJELATNOSTI

Građevinsko zemljište koje se kupuje radi buduće gradnje građevine na tome zemljištu, a te će se građevine koristiti za potrebe redovnog obavljanja djelatnosti društva (prodaja dobara i usluga, proizvodnja dobara, skladištenje dobara, administrativne svrhe i sl.), klasificira se prema zahtjevima HSFI-ja 6 odnosno MRS-a 16. Nabava građevinskog zemljišta za te se potrebe računovodstveno prati na računu 02701 – Građevinsko zemljište u pripremi.

Građevinska zemljišta kao i ostale vrste zemljišta s računovodstvenog motrišta predstavljaju imovinu koja ima neograničen vijek trajanja i koja u skladu sa zahtjevima HSFI-ja 6 odnosno MRS-a 16 ne podliježe obračunu amortizacije. To znači da građevinska zemljišta uvijek predstavljaju imovinu koja se razmatra odvojeno od građevina i s kojima se, za računovodstvene svrhe, odvojeno postupa.

Ulaganja na zemljištu koja se obavljaju radi poboljšanja funkcionalnosti zemljišta trebaju se također promatrati odvojeno od zemljišta. Takva se ulaganja evidentiraju na posebnim računima u okviru dugotrajne materijalne imovine odnosno građevinskih objekata i podliježu obračunu amortizacije.

U vrijednost zemljišta uključuje se nabavna cijena zemljišta po računu dobavljača ili sklopljenom kupoprodajnom ugovoru, porez na promet nekretnina po stopi od 3 % ako je stjecatelj obveznik plaćanja toga poreza, troškovi odvjetnika, bilježnika, troškovi geodeta i upisa u zemljišne knjige i sl. Nakon izgradnje zgrade i stavljanja zemljišta u uporabu, to zemljište se evidentira na računu 0207 – Zemljišta ispod građevina.

Primjer 1. Računovodstveno praćenje nabave građevinskog zemljišta za buduću gradnju poslovne zgrade

Društvo Altos d.o.o. obveznik PDV-a kupilo je od građanina građevinsko zemljište veličine 10.000 m² za svotu od 1.500.000,00 kn. Navedena je svota plaćena prodavatelju s transakcijskog računa društva. Pri kupnji navedenog zemljišta nastali su sljedeći troškovi:

  • usluge odvjetnika i bilježnika u svoti od 3.000,00 kn (od toga je PDV 500,00 kn, ostalo su pristojbe)
  • usluge geodeta 10.000,00 kn (od toga je PDV 2.000,00 kn)
  • porez na promet nekretnina po stopi od 3 % 45.000,00 kn.

Navedeno je zemljište kupljeno s ciljem gradnje poslovne zgrade i pripadajućeg skladišta na tome zemljištu. Gradnja će započeti u sljedećoj godini.

Ulaganja u izgradnju prilaznih puteva, parkirališta, ograda i sl. predstavljaju ulaganja koja se vode odvojeno od građevinskog zemljišta jer ta imovina podliježe obračunu amortizacije. Svako od tih ulaganja (put, parkiralište, ograda i sl.) računovodstveno se prati odvojeno i također odvojeno se i amortizira kada se stavi u uporabu. Stopa amortizacije utvrđuje se prema očekivanom korisnom vijeku njihove uporabe, a porezno dopuštena stopa prema Zakonu o porezu na dobit je 5 % odnosno dvostruka stopa 10 % godišnje.

Primjer 2. Ulaganje u izgradnju puta, parkirališta i ograde

Društvo Altos d.o.o. prije izgradnje ulaže u izgradnju puta i privremenih parkirališnih mjesta na kupljenom građevinskom zemljištu. Navedeno društvo primilo je račun od dobavljača Gradi d.o.o. za izgradnju puta i parkirališta na svotu od 200.000,00 kn uz prijenos porezne obveze. Društvo Altos d.o.o. obračunalo je PDV po stopi od 25 % na primljeni račun u svoti od 50.000,00 kn (svotu je iskazalo kao obvezu i pretporez).

U skladu s navedenim, društvo Altos d.o.o. evidentiralo je izgradnju prilaznog puta i privremenog parkirališta na posebnom računu ulaganja jer je riječ o ulaganju koje se treba voditi odvojeno od zemljišta.

3. NABAVA GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA RADI DUGOROČNOG PORASTA VRIJEDNOSTI

Prema zahtjevima HSFI-ja 7 odnosno MRS-a 40 zemljišta koja se drže u svrhu dugoročnog porasta kapitalne vrijednosti, a ne zbog kratkoročne prodaje tijekom redovnog poslovanja, klasificiraju se kao ulaganja u nekretnine. Jednako tako, zemljišta koja se drže za upotrebu u još neutvrđenoj budućnosti (ako društvo nije odlučilo koristiti zemlju kao nekretninu koju koristi vlasnik ili u svrhu kratkoročne prodaje tijekom redovnog poslovanja, smatra se da je riječ o nekretnini namijenjenoj povećanju kapitalne vrijednosti) te zemljišta koja se daju u zakup, klasificiraju se kao ulaganja u nekretnine.

U skladu s navedenim, građevinsko zemljište koje se kupuje s ciljem držanja radi porasta tržišne vrijednosti i daljnje prodaje nakon porasta te cijene klasificira se prema zahtjevima HSFI-a 7 odnosno MRS-a 40. Navedeno zemljište računovodstveno se evidentira u okviru osnovnog računa 050 – Ulaganja u nekretnine – zemljišta (analitika po vrstama zemljišta). Građevinska zemljišta koja se kupuju radi izgradnje građevina koje će se iznajmljivati također se evidentiraju u okviru računa 050.

Pri početnom utvrđivanju vrijednosti kupljeno građevinsko zemljište evidentira se prema trošku nabave. U trošak nabave uključuju se kupovna cijena građevinskog zemljišta i svi izravni troškovi (porez na promet nekretnina, usluge odvjetnika, geodeta, procjenitelja, usluge agencije za promet nekretnina i sl.). Ako društvo kod naknadnog vrednovanja izabere metodu fer vrijednosti, tada vrijednost građevinskog zemljišta treba iskazivati prema fer vrijednosti. Kod primjene metode fer vrijednosti, dobitak ili gubitak koji nastaje iz promjene fer vrijednosti zemljišta treba priznati u računu dobitka i gubitka u razdoblju u kojemu je nastao.

Primjer 3. Računovodstveno praćenje nabave građevinskog zemljišta radi ulagačkih namjera

Društvo Kom d.o.o. sklopilo je s fizičkom osobom T. M. ugovor o kupnji građevinskog zemljišta. Ugovorena cijena zemljišta je 500.000,00 kn. Zemljište je kupljeno s ciljem dugoročnog porasta njegove kapitalne vrijednosti. Ugovorena svota plaćena je fizičkoj osobi sa transakcijskog računa društva. Sa transakcijskog računa plaćen je porez na promet nekretnina po stopi od 3 % u svoti od 15.000,00 kn.
Građevinsko zemljište stavljeno je u uporabu i klasificirano kao ulaganje u nekretnine.

Građevinsko zemljište koje je kupljeno radi davanja u najam ili zakup na razdoblje dulje od dvanaest mjeseci također se evidentira kao ulaganja u nekretnine.

4. NABAVA GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA RADI PREPRODAJE U TIJEKU REDOVNOG POSLOVANJA

Zemljišta koja se u tijeku redovitog poslovanja nabavljaju radi preprodaje klasificiraju se kao zalihe prema zahtjevima HSFI-ja 10 odnosno MRS-a 2. Navedeno proizlazi iz zahtjeva MRS-a 2 u kojemu je definirano da zalihe obuhvaćaju kupljenu robu namijenjenu daljnjoj prodaji, uključujući na primjer robu koju je kupio trgovac na malo, a koja je namijenjena za daljnju prodaju, ili zemljište i druge nekretnine namijenjene za daljnju prodaju. Navedena zemljišta računovodstveno se evidentiraju u okviru skupine računa 68 – Nekretnine i umjetnine za trgovanje. Razlika između klasifikacije na računu 68 i klasifikacije na računu 69 na kojemu se evidentira imovinana mijenjena prodaji (između ostalog i zemljišta) je u tome što se u okviru ove skupine evidentiraju zemljišta koja su nabavljena radi preprodaje u okviru redovne djelatnosti društva i ona zemljišta za koja nije ispunjen zahtjev za klasifikaciju prema HSFI-ju 8 odnosno MSFI-ju 5. U skladu s navedenim zahtjevima, građevinska zemljišta koja se kupuju radi daljnje prodaje u redovnom poslovanju klasificiraju se prema zahtjevima HSFI-ja 10 odnosno MRS-a 2.

Prema zahtjevima t. 10. HSFI-a 10 odnosno t. 9. MRS-a 2 vrijednost zaliha općenito se utvrđuje prema troškovima nabave ili prema neto utrživoj vrijednosti, ovisno o tome što je niže. Pri nabavi građevinskog zemljišta koje se evidentira prema zahtjevima HSFIja 10 odnosno MRS-a 2, u trošak nabave zemljišta uključuju se kupovna cijena zemljišta i svi izravni troškovi (porez na promet nekretnina, usluge odvjetnika, geodeta, procjenitelja, usluge agencije za promet nekretnina i sl.) koji su povezani sa stjecanjem zemljišta.

Primjer 4. Računovodstveno praćenje nabave građevinskog zemljišta za daljnju prodaju

Društvo Tomi d.o.o. obveznik PDV-a kupilo je od društva Mit d.o.o. građevinsko zemljište za koje je izdan akt o građenju za svotu od 1.000.000,00 kn s uključenim PDV-om po stopi od 25 % u svoti od 200.000,00 kn. Zemljište ima ukupno 4.000 m².

Pri kupnji navedenog zemljišta nastali su sljedeći troškovi:

  • usluge bilježnika u svoti od 2.000,00 kn (od toga PDV 500,00 kn, ostalo su pristojbe)
  • usluge geodeta 5.000,00 kn (od toga je PDV 1.000,00 kn).

Nakon 6 mjeseci građevinsko zemljište prodano je društvu Ali d.o.o. za svotu od 1.000.000,00 kn uvećano za PDV po stopi od 25 % u svoti od 250.000,00 kn.

 

 

 

 

 

 

 

 

5. NABAVA GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA ZA GRADNJU GRAĐEVINA ZA TRŽIŠTE

Prema zahtjevima MRS-a 2 i HSFI-ja 10 svi troškovi građenja prvo se iskazuju prema prirodnim vrstama troškova (u razredu 4), a nakon toga se prenose na proizvodnju u tijeku (razred 6). U skladu s navedenim i zemljište koje se nabavlja radi buduće gradnje treba se računovodstveno pratiti putem razreda 4 jer je riječ o proizvodnji stanova za tržište (gotovih proizvoda). Nabava zemljišta na kojemu će se graditi građevina za tržište računovodstveno se evidentira na računu 40 – Troškovi sirovina i materijala, a nakon toga se prenosi na račun 6000 – Proizvodnja u tijeku – zemljište. Svi troškovi koji su povezani s nabavom zemljišta računovodstveno se evidentiraju prema prirodnim vrstama troškova i nakon toga se također prenose na račun 6000 – Proizvodnja u tijeku – zemljište. To su troškovi poreza na promet nekretnina (3 %), troškovi odvjetnika, bilježnika koji su vezani uz kupnju zemljišta, troškovi geodeta i upisa zemljišta u zemljišne knjige i sl. troškovi koji su izravno povezani s nabavom građevinskog zemljišta.

6. NABAVA GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA KOJE SE KLASIFICIRA KAO IMOVINA NAMIJENJENA PRODAJI

Dugotrajna imovina koja je kupljena isključivo s namjerom naknadne prodaje klasificira se kao kratkotrajna imovina ako je u skladu s jednogodišnjim zahtjevom. Dakle, ako će se prodaja te imovine obaviti unutar jedne godine od datuma klasifikacije i ako je vrlo vjerojatno da će i ostali kriteriji iz t. 7. i 8. MSFI-ja 5 biti ispunjeni unutar kratkog razdoblja nakon nabave (najčešće unutar 3 mjeseca), ta se imovina treba klasificirati kao imovina namijenjena prodaji. Prema tome, samo ako će se građevinsko zemljište koje je kupljeno za daljnju prodaju prodati unutar jedne godine te ako se aktivno pronalazi kupac odnosno ako postoji visoka vjerojatnost prodaje, to se zemljište prilikom nabave može klasificirati kao imovina namijenjena prodaji.

Primjer 5. Nabava građevinskog zemljišta za koje nije izdan akt o građenju, a koje se izravno klasificira kao imovina namijenjena prodaji

Društvo Zali d.o.o., obveznik PDV-a, kupilo je od društva Solus d.o.o., obveznika PDV-a, građevinsko zemljište za koje nije izdan akt o građenju uz prijenos porezne obveze. Nabavna vrijednost zemljišta je 700.000,00 kn. Društvo Zali d.o.o. obračunalo je PDV na kupnju zemljišta u svoti od 187.500,00 kn (kao obvezu i pretporez). U trenutku nabave ispunjeni su zahtjevi za priznavanjem dugotrajne imovine namijenjene prodaji te se navedeno zemljište klasificira kao imovina namijenjena prodaji. Nakon 2 mjeseca sklopljen je ugovor o kupoprodaji navedenoga građevinskog zemljišta s društvom Loni d.o.o. koji je obveznik PDV-a. Prodajna vrijednost zemljišta je 900.000,00 kn.

 

 

 

 

 

 

7. ISPORUKE GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA S MOTRIŠTA PDV-a

Zakonom o porezu na dodanu vrijednost propisano je da je isporuka zemljišta, osim građevinskog zemljišta, oslobođena PDV-a. Pri tome se građevinskim zemljištem prema Zakonu smatra zemljište za koje je izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje. Izvršnim aktom kojim se odobrava građenje prema Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost smatra se građevinska dozvola, lokacijska dozvola, rješenje za građenje i slično. U skladu s odredbama Zakona o PDV-u, isporuka građevinskog zemljišta za koje je izdan izvršni akt kojim se odobrava građenje uvijek je oporeziva PDV-om po stopi od 25 % ako je isporučitelj porezni obveznik.

Pravo izbora za oporezivanje i pravo na odbitak pretporeza može se primijeniti u trenutku isporuke. U skladu s navedenim, prijenos porezne obveze prema Zakonu o PDV-u između poreznih obveznika može se primijeniti samo kod isporuka zemljišta koja nisu građevinska (za koja nije izdan akt o građenju). Ako građevinsko zemljište prodaje osoba koja nije porezni obveznik ili fizička osoba, navedeno je zemljište predmet oporezivanja porezom na promet nekretnina. Prema Zakonu o porezu na promet nekretnina obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina je stjecatelj nekretnina. Stopa poreza na promet nekretnina je 3 %.

8. ZAKLJUČAK

Građevinska zemljišta koja se nabavljaju radi buduće gradnje građevinskih objekata na tom zemljištu u kojima će se obavljati redovita djelatnost društva evidentiraju se prema zahtjevima HSFI-ja 6 odnosno MRS-a 16. Prema zahtjevima HSFI-ja 6 i MRS-a 16 navedena zemljišta predstavljaju imovinu koja se razmatra odvojeno od građevina i s kojima se, za računovodstvene svrhe, odvojeno postupa jer zemljišta ne podliježu obračunu amortizacije. Građevinska zemljišta koje se stječu radi povećanja njihove tržišne vrijednosti i držanja u duljem razdoblju (dulje od 1 godine) evidentiraju se kao ulaganja u nekretnine prema zahtjevima HSFI-a 7 odnosno MRS-a 40. Građevinska zemljišta koja se tijekom redovitog poslovanja nabavljaju radi preprodaje klasificiraju se kao zalihe prema zahtjevima HSFI-a 10 odnosno MRS-a 2.

OBAVIJEST – Kamatna stopa na zajmove između povezanih osoba za 2022. godinu

U Narodnim novinama br. 139/21. objavljena je Odluka o objavi kamatne stope na zajmove između povezanih osoba kojom se utvrđuje visina kamatne stope na zajmove između povezanih osoba iz čl. 14. st. 3. Zakona o porezu na dobit za 2022. godinu.

Prema navedenoj Odluci kamatna stopa na zajmove između povezanih osoba iz čl. 14. st. 3. Zakona za 2022. godinu iznosi 2,68 %.

Prema tome, kamatna stopa od 2,68 % godišnje u 2022. godini u poreznom se smislu smatra:

  1. a) najmanjom kamatom stopom koju bi trebao obračunati poduzetnik kada daje zajmove povezanim osobama koje su nerezidenti te
  2. b) najvišom kamatnom stopom koju poduzetniku na primljeni zajam obračunavaju povezane osobe koje su nerezidenti.

Ako bi se u slučaju pod a) obračunale kamate po stopi manjoj od 2,68 % (ili odobrio beskamatni zajam), tada bi se za razliku između obračunane i propisane kamatne stope trebala uvećati osnovica poreza na dobitak prilikom sastavljanja Obrasca PD.

Ako bi u slučaju pod b) bile obračunane kamate po stopi višoj od 2,68 %, tada bi se za razliku iznad kamata obračunanih prema propisanoj stopi trebala uvećati osnovica poreza na dobitak prilikom sastavljanja Obrasca PD.

Navedena pravila primjenjuju se i na zajmove između povezanih osoba koje su rezidenti ako jedna od povezanih osoba ima:

  • povlašteni porezni status, odnosno plaća porez na dobitak po stopama koje su niže od propisane stope ili je oslobođena od plaćanja poreza na dobitak ili
  • u poreznom razdoblju pravo na prijenos poreznoga gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja.

Što donose izmjene i dopune Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom

1. ROK ZA DOSTAVU RAČUNA KOJI NEMAJU JIR

Zbog poteškoća u izdavanju računa (npr. veliko opterećenje fiskalizacije računa) može se dogoditi da se računi izdaju bez JIR-a. Dosadašnja odredba Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisivala je da se takvi računi trebaju dostaviti naknadno u vremenu manjeg opterećenja, uzimajući u obzir propisani rok od 48 sati za dostavu računa. Prema prijedlogu rok od 48 sati zamjenjuje se rokom od dva dana.

2. PROMJENA PODATAKA O NAČINU PLAĆANJA NA RAČUNU

U Pravilniku o fiskalizaciji dodaju se novi članci: 14.a – 14.c. iza čl. 14. Riječ je o člancima koji pobliže objašnjavaju provedbu postupka promjene podataka o načinu plaćanja kod već izdanog računa. Naime, ako obveznik fiskalizacije ima potrebu promijeniti podatak o načinu plaćanja kod već izdanog računa iz Pravilnika o fiskalizaciji, odmah izdaje kupcu račun kojim se ispravlja način plaćanja. No, to je dopušteno samo kod izdanog računa koji sadržava JIR. Ako se prilikom obrade XML poruke zahtjeva zapromjenom načina plaćanja računa uspješno prijavi promjena načina plaćanja, CIS1 priprema XML poruku odgovora koja sadržava poruku uspješne prijave promjene načina plaćanja. Nakon što je uspješno prijavljena promjena načina plaćanja, operater na naplatnom uređaju izdaje račun koji sadržava promijenjen način plaćanja.
Međutim, prilikom promjene načina plaćanja može doći do pogrešaka koja je navedena u novom čl. 29.a Pravilnika o fiskalizaciji:

  • datum izdavanja računa u poruci promjene načina plaćanja nije jednak trenutačnom datumu
  • podatci za račun u poruci promjene načina plaćanja razlikuju se od podataka fiskaliziranog računa ili račun nije fiskaliziran.

U slučaju pojave prethodno navedenih grešaka, CIS vraća XML poruku koja sadržava opis pogreške. Na obvezniku fiskalizacije je da ispravi nepravilnosti u slanju poruke i poruku naknadno dostavi. U svim slučajevima kad obveznik fiskalizacije nije dobio poruku uspješne prijave promjene načina plaćanja, treba naknadno ponoviti slanje poruke najkasnije do kraja tekućeg dana. Tek nakon što obveznik fiskalizacije dobije ispravnu poruku od CIS-a, koja sadržava poruku uspješne promjene načina plaćanja, može se smatrati da je račun iz čl. 14.a Pravilnika o fiskalizaciji prijavljen Poreznoj upravi. To znači da se promjena načina plaćanja može obaviti samo tijekom dana u kojemu je račun ispostavljen, a ne poslije.

Prema predloženim izmjenama i dopunama Pravilnika o fiskalizaciji, dodan je novi privitak – Privitak br. 6. u kojemu je naveden format poruke podatkovnog skupa zahtjeva i odgovora za promjenu podatka o načinu plaćanja računa (format poruke specificiran je kroz XML shemu).

3. PROMJENA PODATAKA O NAČINU PLAĆANJA NA PRATEĆEM DOKUMENTU

Ako obveznik fiskalizacije ima potrebu promijeniti podatak o načinu plaćanja kod već izdanog računa na temelju pratećeg dokumenta, za potrebe izdavanja računa kojim se ispravlja način plaćanja već izdanog računa, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Pravilnika o fiskalizaciji. Nadalje, u skladu s Pravilnikom o fiskalizaciji, razmjena podataka između CIS-a i pristupne točke obveznika fiskalizacije odvija se putem web-servisa korištenjem XML poruka, pri čemu za potrebe izdavanja računa kojim se ispravlja način plaćanja već izdanog računa, format poruke podatkovnog skupa zahtjeva i odgovora za promjenu podataka o načinu plaćanja računa koji se odnosi na prateći dokument specificiran je kroz XML shemu iskazanu u Privitku br. 6. Pravilnika o fiskalizaciji.
Izmjene i dopune Pravilnika o fiskalizaciji stupaju na snagu od 1. siječnja 2022. godine.

Naknada plaće na blagdan i drugi dodatci na plaću

Dodatci na plaću se, u pravilu, utvrđuju prema izvorima radnikovih prava prema bruto-plaći te u skladu s time čine sastavni dio radnikova bruto-primitka. Primitkom od nesamostalnog rada se, između ostaloga, smatraju i primitci koje poslodavci isplaćuju svojim radnicima po osnovi rada na blagdan i neradnih dana utvrđenih Zakonom o blagdanima. Jednako tako, primitcima koji se oporezuju na način propisan za dohodak od nesamostalnog rada smatraju se i primitci za prekovremeni rad, za noćni rad, za rad nedjeljom, za dežurstvo, za pripravnost i sl. Stoga su, u skladu sa svime navedenim, svi dodatci na plaću sastavni dio bruto-primitka koji se oporezuje na jednak način kao i plaća radnika za redovan rad.

 

1. UTVRĐIVANJE PLAĆE PREMA OBLICIMA RADA

Visina plaće utvrđuje se aktima poslodavaca koji uređuju prava radnika na visinu plaće. Tako se plaća može utvrditi u konkretnoj svoti, može se sastojati od nekoliko elemenata, može biti i promjenjiva, a dio plaće može se isplaćivati u naravi. Utvrđivanje rasporeda radnog vremena i oblika rada je na poslodavcu. Plaća radnika se utvrđuje prema obliku radnog vremena (redovan rad, rad noću, blagdan, prekovremeno i sl.), a može se ugovoriti kao ugovorena fiksna svota plaće ili kao plaća koja se utvrđuje po satu, u kojem slučaju svota plaće ovisi o odrađenom mjesečnom fondu sati.

Ako je plaća promjenjiva, može se sastojati od određenih elemenata:

  • osnovne plaće uvećana koeficijentima složenosti poslova
  • dodataka na plaću
  • varijabilnog dijela (stimulacije).

Osnovna plaća radniku pripada za redovan rad odnosno za puno ili nepuno radno vrijeme te se ona uobičajeno još dodatno vrednuje, ovisno o složenosti poslova koje radnik obavlja u vezi sa svojim radnim mjestom (osnovna plaća za rad množi se koeficijentima složenosti poslova koji su propisani aktima koje je poslodavac obvezan primjenjivati). Radnici koji rade na blagdan, noću i prekovremeno, prema Zakonu o radu ostvaruju pravo na povećanu plaću kao i u slučaju rada u otežanim uvjetima.

Primjerice, poslodavac nedvojbeno u određenim slučajevima treba radniku isplatiti povećanu plaću, i to ako radi u otežanim uvjetima, za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH  određeno da se ne radi, za prekovremeni rad te za rad noću.

PLAĆE I NADOKNADE

Osim obveznih dodataka na plaću propisanih Zakonom o radu, prema ostalim izvorima prava radnici mogu ostvariti povećanje plaće i po drugim osnovama, primjerice za godine staža rada radnika provedenih na radu ili na radu kod točno određenog poslodavca. Poslodavac ima pravo odrediti način obavljanja rada, poštujući prava i dostojanstvo radnika i obvezu osigurati uvjete za rad na siguran način i to tako da ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima. Sve ostale možebitno utvrđene uvjete prema kojima radnici mogu ostvariti pravo na povećanu plaću (dodatke na plaću za minuli rad, smjenski rad i sl.), a da nisu utvrđeni Zakonom o radu, poslodavci utvrđuju vlastitim aktima ili je to pravo već propisano nekim od kolektivnih ugovora koje je poslodavac obvezan primijeniti.

2. SLUČAJEVI KADA POSLODAVAC RADNIKU TREBA OBVEZNO POVEĆATI PLAĆU

Prema Zakonu o radu, radno vrijeme je razdoblje u kojemu je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Samo vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

Puno radno vrijeme radnika ne može biti dulje od četrdeset sati tjedno. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme radnika četrdeset sati tjedno. Dakle, Zakon o radu propisuje najviše tjedno radno vrijeme, a ne mjesečni ili godišnji fond sati rada. Mjesečni fond sati rada konkretnog radnika utvrđuje se prema njegovom rasporedu radnog vremena.

2.1. OBRAČUN PLAĆE ILI NAKNADE PLAĆE ZA VRIJEME BLAGDANA

Radnici u nekim djelatnostima moraju raditi i u vrijeme blagdana. Navedeno se posebno odnosi na djelatnosti koje po svojoj naravi ne mogu biti zaustavljene radi neradnih dana. To je rad djelatnika u ugostiteljstvu, javni prijevoz putnika, rad djelatnika u trgovini, rad zdravstvenih djelatnika, djelatnika u policiji i sl. Kada radnici rade na dan blagdana, ostvaruju pravo na povećanu plaću za rad na taj dan. Zakonom o blagdanima spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj utvrđeni su blagdani, odnosno neradni dani prema kojima radnici ne rade. To se posebice odnosi na dane koji su utvrđeni u Zakonu o blagdanima, kao neradni, a to su:

  • siječnja – Nova godina
  • siječnja – Bogojavljenje ili Sveta tri kralja
  • Uskrs i Uskrsni ponedjeljak
  • Tijelovo
  • svibnja – Praznik rada
  • svibnja – Dan državnosti
  • lipnja – Dan antifašističke borbe
  • kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja
  • kolovoza – Velika Gospa
  • studenoga – Svi sveti
  • studenoga – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
  • prosinca – Božić
  • prosinca – prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan.

Građani RH koji Božić slave na dan 7. siječnja na taj dan, islamske vjeroispovijesti u dane Ramazanskog bajrama i Kurban-bajrama te židovske vjeroispovijesti u dane Roš Hašane i Jom Kipura, imaju pravo ne raditi i uz to imaju pravo ne raditi u dane koji su propisani kao blagdani svih građana Republike Hrvatske. Radnici koji rade na navedene dane, ostvaruju pravo na povećanu plaću (dodatak na plaću za rad na blagdan). Radnici koji u prethodno spomenute dane blagdana ne rade, ostvaruju pravo na naknadu plaće.

Dakle, u dane blagdana radnici, u pravilu, ne rade, ali radnici u te dane imaju pravo na naknadu plaće. Pravo na naknadu plaće za blagdan ovisi o rasporedu radnog vremena svakoga pojedinog radnika. Ako radnik zbog blagdana ne radi, imat će pravo na naknadu plaće samo ako blagdan pada u dan kada je prema rasporedu radnog vremena obvezan raditi. Ako blagdan pada u nedjelju ili neki drugi dan kada radnik ne treba raditi i kada inače ne ostvaruje plaću, radnik neće ostvariti ni plaću ni naknadu plaće. Smatramo da je intencija zakonodavca da radnik koji radi na blagdan dobije povećanu plaću, dok se drugim aktima (pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom i dr.) poslodavca mogu utvrditi i drukčija prava.

Primjer 1. Kako utvrditi plaću kada je za radnika na dan blagdana predviđeno da ne radi
Osnovna plaća radnika iznosi 10.000,00 kn (bruto). Mjesec za koji se obračunava plaća ima 184 radna sata. Jedan dan u navedenom mjesecu je blagdan koji pada u utorak te na taj dan radnik nema obvezu raditi. Bez obzira na to što radnik taj dan nema obvezu raditi, za taj dan ostvaruje naknadu plaće. Zbog navedenoga za radnika se bruto-svota plaće neće promijeniti te će za taj mjesec radnik ostvariti bruto-plaću od ukupno 10.000,00 kn (9.565,20 kn redovan rad + 434,80 kn naknada plaće za blagdan).

Primjer 2. Utvrđivanje plaće radnika ako radi na blagdan
Osnovna plaća radnika iznosi bruto 10.000,00 kn. Radniku je preraspodjelom radnog vremena utvrđeno da radi na blagdan koji pada u utorak. To znači da je u mjesecu koji ima 184 radna sata radnik odradio 8 sati na blagdan. Prema Kolektivnom ugovoru, ako zaposlenik radi na dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom o blagdanima, ima pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu najmanje za 50 %. U skladu s navedenim, radnik za vrijeme redovnog rada na blagdan ostvaruje pravo na plaću uvećanu za dodatak na plaću za rad na blagdan te na naknadu plaće koja mu pripada prema Zakonu o blagdanima te prema Kolektivnom ugovoru. Visinu plaće za rad na blagdan potrebno je utvrditi ovako: Svota plaće za rad po satu = 10.000,00 : 184 sata = 54,35 kn Plaća za rad na blagdan = (54,35 x 8) × 1.50 = 434,80 × 1.50 = 652,20 kn (434,80 kn + 217,40 kn)
Naknada plaće za blagdan = 54,35 × 8 = 434,80 kn.
Dakle, radnik za rad na blagdan ostvaruje pravo na redovnu plaću za rad uvećanu za dodatak na plaću za rad na blagdan te naknadu plaće, stoga se visina plaće za taj dan utvrđuje u svoti od 1.087,00 kn (652,20 kn + 434,80 kn). Plaća radnika za taj mjesec utvrđuje se u svoti od 10.652,20 kn (10.000,00 +217,40 + 434,80).

Primjer 3. Utvrđivanje plaće radnika za Uskrs i Uskrsni ponedjeljak
Radnik će prema rasporedu radnog vremena raditi na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, a u skladu sa svime navedenim radnik će imati pravo na različita prava iz radnog odnosa ovisno o sljedećim situacijama:

  • kada radnik radi na Uskrs (nedjelja) ima pravo na plaću uvećanu za dodatak za rad blagdanom.
  • ako radniku nedjelja nije redoviti radni dan, radnik za taj dan ostvaruje i dodatak na plaću za prekovremeni rad. Kada je nedjelja redoviti radni dan radnika, radnik neće imati pravo na dodatak na plaću za prekovremeni rad, nego samo na plaću i dodatak za plaću za rad blagdanom.
  • ako je radnik radio na Uskrsni ponedjeljak, a na taj dan inače nije njegov redoviti radni dan, nego dan tjednog odmora, imat će pravo na plaću uvećanu za dodatak za rad blagdanom i prekovremeni rad.
  • kada je ponedjeljak inače redoviti radni dan radnika, tada će radnik imati pravo na plaću i na dodatak za rad blagdanom.

Dakle, ako posebnim aktima nije ništa posebno utvrđeno, za rad na blagdan radnici ostvaruju plaću za rad na taj dan i povećanu plaću zbog rada na blagdan.
Jednako tako, u slučaju da prema rasporedu radnog vremena dan blagdana pada na dan kada radnik ne bi radio, tada poslodavac takvom radniku za taj dan ne obračunava ni plaću ni naknadu plaće.

2.2. UTVRĐIVANJE POVEĆANE PLAĆE ZA RAD NEDJELJOM

Preraspodjelom radnog vremena može se utvrditi da radnik mora raditi u nedjelju. U tom je slučaju poslodavac obvezan osigurati radniku neki drugi dan kao dan odmora, i to u trajanju od 24 sata.
Za rad nedjeljom radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću jer je morao svoje životne navike, obiteljske obveze i sl. prilagoditi da bi mogao doći na posao te raditi na dan koji se za većinu radnika podrazumijeva kao dan odmora.

Primjer 4. Utvrđivanje plaće za rad nedjeljom
Osnovna plaća radnika iznosi 10.000,00 kn (bruto). Preraspodjelom radnog vremena u mjesecu koji ima 184 sata radnik je odradio 6 sati, i to u nedjelju. Prema Kolektivnom ugovoru radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću od 35 %.
Visina plaće po satu rada u tom mjesecu = 10.000,00 : 184 sata = 54,35 kn
Visina plaće za rad u nedjelju = (54,35 × 6) × 1.35 = 326,10 × 1.35 = 440,24 kn (326,10 kn + 114,14 kn)
Ukupna bruto-plaća za radnika za taj mjesec iznosi 10.114,54 kn (9.674,30 kn + 440,24 kn).

2.3. PRAVO NA POVEĆANU PLAĆU U SLUČAJU PREKOVREMENOG RADA

Samo u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi dulje od punoga odnosno nepunoga radnog vremena (prekovremeni rad), ali najviše do osam sati tjedno prema Zakonu o radu. To znači da se prekovremeni rad radnika ne može pretpostaviti unaprijed.

Primjer 5. Obračun dodataka na plaću kada radnik radi prekovremeno

Osnovna plaća radnika iznosi 10.000,00 kn (bruto). U mjesecu koji ima 184 sata radnik je odradio 10 sati prekovremeno. Prema pravilniku o radu u slučaju prekovremenog rada radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću od 50 %. Obračun prekovremenog rada potrebno je obaviti kako slijedi:
Svota plaće po satu = 10.000,00 : 184 sata = 54,35 kn
Svota plaće za prekovremeni rad: (54,35 × 10) × 1.50 = 543,50 × 1.50 = 815,25 kn
Ukupna bruto plaća za radnika za taj mjesec iznosi 10.815,25 kn (10.000,00 kn + 815,25 kn). Kod utvrđivanja plaće za rad zbog prekovremenog rada bruto-plaća se povećava.
U ovom slučaju treba voditi brigu da je radnik ostvario više sati od sati koje bi ostvario u redovnom radnom vremenu te za taj višak sati treba dobiti i povećanu plaću. O toj činjenici treba iskazati podatke na isplatnoj listi odnosno Obrascu IP1.

2.4. POVEĆANA PLAĆA RADNIKA KOJI RADI NOĆU

Prema Zakonu o radu, noćni rad je rad koji se obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućega dana, ako za određeni slučaj nije kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća drukčije određeno.
Za maloljetnike zaposlene u industriji, rad u vremenu između devetnaest sati uvečer i sedam sati ujutro idućega dana, smatra se noćnim radom, dok se za maloljetnike zaposlene izvan industrije rad u vremenu između dvadeset sati uvečer i šest sati ujutro idućega dana smatra noćnim radom.
Noćni radnik je radnik koji prema svom dnevnom rasporedu radnog vremena redovito radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada ili koji tijekom uzastopnih dvanaest mjeseci radi najmanje trećinu svoga radnog vremena u vremenu noćnoga rada. Noćni radnik ne smije tijekom razdoblja od četiri mjeseca u noćnom radu raditi dulje od prosječnih osam sati tijekom svakih dvadeset četiri sata. Kada je na temelju procjene opasnosti izrađene u skladu s posebnim propisima o zaštiti na radu noćni radnik na radu izložen osobitoj opasnosti ili teškom fizičkom ili mentalnom naporu, tada je poslodavac takvom radniku obvezan utvrditi raspored radnog vremena tako da ne radi više od osam sati tijekom razdoblja od dvadeset četiri sata u kojem radi noću.

2.5. UTVRĐIVANJE PLAĆE ZBOG OTEŽANIH UVJETA RADA

Prema Zakonu o radu, radniku pripada pravo na povećanu plaću u slučaju otežanih uvjeta u kojima obavlja svoje radne zadatke odnosno ako radi u posebno nepovoljnim klimatskim uvjetima. To mogu biti otežani uvjeti rada na visokim temperaturama, visokim hladnoćama, rad u uvjetima koji zahtijevaju posebna fizička naprezanja i sl.
Otežani uvjeti rada su različiti, ovisno o posebnosti obavljanja djelatnosti kod svakoga pojedinog poslodavca, te stoga navedene uvjete i visinu povećanja plaće svaki poslodavac uređuje za sebe u internim aktima ili ugovorima o radu, odnosno, navedeno je možebitno propisano kolektivnim ugovorom koji je poslodavac obvezan primjenjivati.

 

 

3. OSTALI SLUČAJEVI U KOJIMA RADNIK OSTVARUJE POVEĆANU PLAĆU

Zakon o radu propisuje prethodno navedena obvezna povećanja plaće, međutim ostali izvori prava radnika (kolektivni ugovori, pravilnici o radu, ugovori o radu i sl.) mogu odrediti i neke druge osnove prema kojima radnici ostvaruju pravo na dodatke na plaću. To mogu biti dodatak na plaću za smjenski rad, dodatak na plaću za minuli rad i sl.

3.1. MINULI RAD – POVEĆANA PLAĆA S OSNOVE STAŽA OSIGURANJA

S obzirom na to da pravo radnika na minuli rad nije utvrđeno Zakonom o radu, nego se to pravo utvrđuje izvorima radnikovih prava, ni jednim propisom nije utvrđeno koji se staž pri obračunu uzima u obzir.
Tako se povećanje plaće prema godinama radnog staža u praksi može utvrditi na dva načina:

  • prema godinama ukupno ostvarenog staža (efektivan radni staž)
  • prema godinama radnog staža ostvarenog samo kod istog poslodavca.

U slučaju povećanja plaće s osnove obračuna efektivnoga radnog staža, poslodavac može uzeti u obzir staž osiguranja evidentiran u radnoj knjižici. Povećanje plaće se, u pravilu, utvrđuje kao povećanje u obliku postotka koje je uobičajeno utvrđeno prema stopi od 0,5 %.

Primjer 6. Obračun dodatka na plaću s osnove radnog staža

Zaposleniku A. B. je ugovorom o radu utvrđena bruto-plaća za redovan rad u svoti od 5.000,00 kn. Radnik je ostvario 13 godina efektivnoga radnog staža. Pravilnikom o radu utvrđeno je povećanje plaće za efektivni radni staž za 0,5 %. Kako je potrebno obaviti obračun, pogledajte u nastavku.

Tablica. Obračun povećanja plaće s osnove radnog staža

Pri obračunu dodatka na plaću s osnove staža osiguranja poslodavci trebaju voditi računa o trenutku kada radnik navršava punu godinu staža za koju ostvaruje dodatak na plaću. To znači da se može dogoditi da se povećanje plaće s te osnove treba utvrditi za samo neke dane u mjesecu (primjerice godina staža navršava se sredinom mjeseca).
Na navedeno poslodavci trebaju pripaziti jer se u praksi uobičajeno pravo na povećanje plaće utvrđuje za točno navršenu punu godinu radnog staža.
Primjerice, radnik je navršio punu godinu staža 13. kolovoza, a dodatak na plaću za staž osiguranja počinje mu se računati za plaću koja se isplaćuje za rujan.

3.2. POVEĆANA PLAĆA ZA RAD U SMJENI

U pravilu, smjena (smjenski rad) je svakodnevni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji radnik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom radnog tjedna. Točnije, rad u smjenama je rad radnika koji naizmjenično obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca.
Poslodavac može organizirati radno vrijeme od ponedjeljka do nedjelje, pod uvjetom da osigura radnicama odgovarajuće dnevne i tjedne odmore. U slučaju nejednakog rasporeda radnog vremena kod poslodavca koji nema kolektivni ugovor, radnik u svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca ne smije raditi dulje od prosječno četrdeset osam sati tjedno, uključujući prekovremeni rad.
Takav raspored radnog vremena ne predstavlja smjenski rad, jer je osnovna značajka smjenskog rada izmjena radnika na istom radnom mjestu i mjestu rada. U tom slučaju radnici se izmjenjuju prema određenom rasporedu tako da rade u različito vrijeme, pa se samo onaj radnik čiji je raspored dio takve organizacije rada može smatrati smjenskim radnikom.

3.3. PRAVO NA POVEĆANU PLAĆU KADA RADNIK RADI DVOKRATNO

Dvokratnim radom smatra se rad radnika koji se obavlja u istom radnom danu s prekidom (primjerice duljim od 90 minuta, duljim od jednog sata i sl. ) koji se utvrđuje nekim od izvora prava radnika.

 

4. KAKO UTVRDITI PLAĆU KADA SE VIŠE OSNOVA POVEĆANJA PLAĆE DOGAĐAJU ISTODOBNO

Može se dogoditi da se više osnova za povećanu plaću dogode istodobno. Primjerice, radnik koji radi u nedjelju, radi noću, i to još prekovremeno.
U tom slučaju, prema kolektivnom ugovoru ili prema svojim pravilnicima o radu, sklopljenom ugovoru o radu te ostalim internim aktima, poslodavci često predviđaju kumuliranje dodataka na plaću ili je u tim aktima propisano međusobno isključivanje prava koja su se kumulirala.
To znači da poslodavci odgovor na pitanje kumuliraju li se dodatci na plaću ili međusobno isključuju, trebaju potražiti u nekom od izvora prava radnika. Ako u izvoru prava radnika nije posebno navedeno međusobno isključivanje više osnova za povećanu plaću (primjerice rad nedjeljom računa se kao rad na blagdan), smatramo da se tada prava radnika kumuliraju te obračunavaju po svim osnovama prava na povećanu plaću.

Primjer 7. Utvrđivanje visine plaće kada radnik radi u nedjelju na blagdan

Plaća radnika iznosi 9.000,00 kn (bruto). Preraspodjelom radnog vremena u mjesecu koji ima 184 sata određeno je da radnik zaposlen u trgovini radi 6 sati na blagdan koji pada u nedjelju. Ako radnik radi na blagdan, ostvaruje pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu najmanje za 50%, a ako radi u nedjelju, ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 35 %. Odredbe Kolektivnog ugovora nalažu da ako je prisutno više osnova istodobno, dodatci na plaću se kumuliraju, osim ako je državni blagdan ili neradni dan, utvrđen Zakonom o blagdanima, nedjelja.
Visina plaće po satu rada za taj mjesec = 9.000,00 : 184 sata = 48,91 kn
Visina plaće za rad u nedjelju koja je ujedno blagdan = (48,91 × 6) × 1.50 = 293,46 × 1.50 = 440,19 kn (293,46 kn +146,73 kn)
Naknada plaće za rad na blagdan = 48,91 kn × 6 = 293,46 kn
U skladu sa svime navedenim, radnik iz našeg primjera za redovan rad na blagdan koji pada u nedjelju te koristi neki drugi dan slobodan, ostvaruje pravo na:

  • plaću za redovan rad uvećanu za dodatak na plaću za rad na blagdan
  • naknadu plaće za rad na blagdan.

Primjer 8. Utvrđivanje visine plaće kada radnik radi prekovremeno na blagdan 

Plaća radnika koji radi u trgovini iznosi 9.000,00 kn (bruto). U mjesecu koji ima 184 sata određeno je da radnik izvanredno radi 6 sati na blagdan. Kada radnik radi na dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom o blagdanima, ima pravo na naknadu plaće i plaću uvećanu najmanje za 50%, a kada radi prekovremeno, ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 50%. Prema odredbama Kolektivnog ugovora, ako je prisutno više uvjeta istodobno, dodatci se kumuliraju (osim ako je državni blagdan ili neradni dan utvrđen Zakonom o blagdanima, nedjelja). To znači da se u ovom primjeru dodatci na plaću za rad na blagdan i prekovremeno kumuliraju.
Visina plaće po satu rada = 9.000,00 : 184 sata = 48,91 kn
Visina plaće za rad na blagdan = (48,91 × 6) × 1.50 = 293,46 × 1.50 = 440,19 kn
Dodatak na plaću za prekovremeni rad = ((48,91 x 6) × 1. 50) – (48,91 × 6) = 440,19 – 293,46 = 146,73 kn
Naknada plaće za rad na blagdan = 48,91 kn × 6 = 293,46 kn
U skladu sa svime navedenim, radnik iz našeg primjera za izvanredan rad na blagdan ostvaruje pravo na:

  1. plaću za redovan rad uvećanu za dodatak na plaću za rad na blagdan,
  2. naknadu plaće za rad na blagdan,
  3. dodatak na plaću za prekovremeni rad.

5. DODATCI NA PLAĆU I MINIMALNA PLAĆA

Kao što je prethodno navedeno, plaća za redoviti rad utvrđuje se, u pravilu, tako da se osnovna plaća uvećava za dodatke na plaću (rad nedjeljom, prekovremeni, otežani uvjeti i dr.).
Prema Zakonu o minimalnoj plaći propisano je da se u svotu minimalne plaće ne ubrajaju povećanja plaće s osnove:

  • prekovremenog rada,
  • otežanih uvjeta rada,
  • noćnog rada,
  • rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Otežanim uvjetima rada smatraju se oni uvjeti koji su određeni zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili drugim propisom koji poslodavca obvezuje. Pri obračunu dodataka na plaću obračun doprinosa obavlja se na utvrđenu osnovicu.


Primjer 9. Utvrđivanje plaće za rad nedjeljom

Osnovna plaća radnika utvrđena je u svoti minimalne plaće te iznosi 4.687,50 kn (bruto). Prema rasporedu radnog vremena radnik je, u mjesecu koji ima 184 sati, od toga odradio 6 sati u nedjelju. Prema Kolektivnom ugovoru radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću od 35% za rad nedjeljom.
Visina plaće po satu rada u tom mjesecu = 4.687,50 : 184 sata = 25.4755434783 kn
Visina plaće bez nedjelje – 25.4755434783 × 178 sati = 4.534,65
Visina plaće za 6 sati rada u nedjelju = (25.4755434783 kn × 1,35) = 34,39 × 6 = 206,34 Ukupna bruto-plaća za radnika za taj mjesec iznosi 4.534,65 + 206,34 kn = 4.740,99 kn

Tablica: Obračun minimalne plaće i dodataka na plaću za rad nedjeljom

Primjer 10. Minimalna plaća i prekovremeni rad

Prema ugovoru o radu radnik ostvaruje pravo na dodatak na plaću za minuli rad od 3%. Osnovna plaća radnika utvrđena je u svoti od 4.000,00 kn koja se množi koeficijentom složenosti poslova 1,00. Osnovica za utvrđivanje dodatka na plaću za minuli rad je osnovica koja se množi koeficijentom složenosti posla. Mjesec rada ima 176 sati. Radnik je u konkretnom mjesecu radio prekovremeno 10 sati, za što ostvaruje pravo na 50 % dodatka na plaću propisanog ugovorom o radu. Osnovica za utvrđivanjem dodatka na plaću za prekovremeni rad je minimalna plaća. Visinu plaće konkretnog radnika treba utvrditi na način prikazan u nastavku:
Osnovna plaća 4.000,00 kn × 1,00 koeficijent složenosti poslova= 4.000,00 kn
Dodatak na plaću za minuli rad: 4.000,00 kn × 3 % = 4.000,00 + 120,00 kn = 4.120,00 kn
Dodatak na plaću do visine minimalne plaće (4.687,50 – 4.120,00 kn) = 567,50 kn
Minimalna plaća radnika za 176 sati rada u tom mjesecu = 4.687,50 kn
Utvrđivanje dodatka na plaću za prekovremeni rad: 4.687,50 : 176 sati = 26.6335227273 × 10 sati prekovremenog rada = 266,34 × 1,50 = 399,51
Ukupna plaća radnika za konkretni mjesec iznosi 5.087,01 kn (4.687,50 + 399,51).

Nadalje, ni Zakon o minimalnoj plaći pa ni Zakon o radu ne uređuju način obračuna povećanja plaće, već drugi izvori prava koji obvezuju poslodavca (npr. kolektivni ugovor, ugovor o radu, pravilnik o radu).
Poslodavac, stoga, može ugovoriti odnosno utvrditi da se dodatak za prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi obračunava na osnovicu koja je manja od svote minimalne plaće, no tako obračunano povećanje plaće ne ubraja se u svotu minimalne plaće.

Primjer 11. Utvrđivanje minimalne plaće kada se obvezni dodatak na plaću utvrđuje na osnovicu manju od minimalne plaće

Mjesec rada ima 176 sati. Osnovna plaća radnika utvrđena je u svoti od 4.000,00 kn koja se množi koeficijentom složenosti poslova 1,00. Prema ugovoru o radu radnik ostvaruje pravo na dodatak na plaću za minuli rad od 3% (povećanje plaće za radni staž ostvaren kod tog poslodavca). Radnik je u konkretnom mjesecu radio prekovremeno 10 sati, za što ostvaruje pravo na 50% dodatka na plaću propisanog ugovorom o radu. Osnovica za utvrđivanje dodatka na plaću je osnovica koja se množi koeficijentom složenosti posla.
Visinu plaće konkretnog radnika treba utvrditi ovako:
Osnovna plaća 4.000,00 kn × 1,00 koeficijent složenosti poslova= 4.000,00 kn
Dodatak na plaću minuli rad: 4.000,00 kn × 3 % = 4.000,00 + 120,00 kn = 4.120,00 kn
Dodatak na plaću do visine minimalne plaće (4.687,50 – 4.120,00 kn) = 567,50 kn
Minimalna plaća radnika za 176 sati rada u tom mjesecu = 4.687,50 kn
Utvrđivanje dodatka na plaću za prekovremeni rad: 4.000,00: 176 sati = 22.7272727273 × 10 sati prekovremenog rada = 227,27 × 1,50 = 340.91 kn
Ukupna plaća radnika za konkretni mjesec iznosi 5.028,41 kn (4.687,50 + 340.91 kn).

PRIVREMENO USTUPANJE RADNIKA

Privremeno ustupanje radnika u povezano društvo je institut Zakona o radu čija je svrha zadržavanje radnika u radnom odnosu za čijim radom poslodavac privremeno nema potrebe. Ovaj institut ujedno predstavlja i fleksibilizaciju tržišta rada čija je svrha očuvanje radnih mjesta u slučaju kada poslodavac privremeno nema potrebe za radom određenog radnika te ga privremeno ustupa u s njim povezano društvo.

Zakon o radu je, u cilju očuvanja radnih mjesta i zadržavanja radnika u svijetu rada i statusu zaposlenosti, omogućio poslodavcu da, u slučaju kada nema potrebe za radom određenog radnika, svoga radnika privremeno ustupi u s njim prema posebnom propisu povezano društvo. Ako poslodavac nema potrebe za radom radnika, može ga ustupiti do najduže na šest mjeseci, u povezano društvo u Republici Hrvatskoj (u nastavku: RH) odnosno na dvije godine u povezano društvo u inozemstvu.

 

1. Pretpostavke za privremeno ustupanje

Za ustupanje radnika u povezano društvo moraju biti ispunjene ZR-om propisane pretpostavke. Jedna od tih pretpostavki je da poslodavac nema potrebu za radom radnika. Ustupanje se obavlja na temelju sklopljenog sporazuma između povezanih društava s čime se mora suglasiti i radnik koji se ustupa i dati pisanu suglasnost na ustupanje. Uvjeti rada ustupljenog radnika ne bi smjeli biti nepovoljniji od uvjeta rada prije ustupanja.

Pretpostavke za ustupanje su:

  • nepostojanje potrebe za radom radnika,
  • postojanje povezanog društva,
  • sklopljen sporazum između povezanih poslodavaca,
  • pisana suglasnost radnika koji se ustupa.

 

1.1. Nepostojanje potrebe za radom radnika

Pretpostavka za privremeno ustupanje radnika u povezano društvo s poslodavcem je da poslodavac koji ustupa radnika nema potrebu za njegovim radom. ZR nije propisao koliko mora trajati razdoblje u kojem poslodavac nema potrebu za radom nekog radnika, stoga to razdoblje može biti od jednog dana pa nadalje. Iako poslodavac može radnika ustupiti na najduže šest mjeseci, razdoblje u kojem poslodavac nema potrebe za radom radnika može biti i duže od šest mjeseci. Ako poslodavac nema potrebe za radom radnika duže od šest mjeseci on radnika ne može privremeno ustupiti na duže razdoblje od šest mjeseci. Da bi došlo do privremenog ustupanja radnika, u slučaju kada poslodavac nema potrebe za njegovim radom, potrebno je i da povezano društvo kao poslodavac ima potrebu za radom toga radnika i da ga namjerava primiti na rad. Namjeru preuzimanja radnika povezani poslodavac iskazuje sklapanjem sporazuma s društvom koje nema potrebe za radom radnika.

 

1.2. Postojanje povezanog društva

Poslodavac može svoga radnika privremeno ustupiti samo u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima odnosno u smislu Zakona o trgovačkim društvima. Privremeno ustupanje radnika u povezano društvo obavlja se na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca i pisane suglasnosti radnika. Pisana suglasnost radnika predstavlja i smatra se dodatkom ugovoru o radu kojom se obavljanje poslova kod povezanog poslodavca ugovara na određeno vrijeme koje može kod povezanog poslodavca u RH iznositi najviše šest mjeseci, a u inozemstvu najviše dvije godine.

Povezana društva su pravno samostalna društva, što je ZTD-om izrijekom propisano, stoga to nisu ostale pravne osobe koje nisu trgovačka društva, trgovci pojedinci i obrtnici.
ZR-om nije propisana prekršajna odgovornost za ustupanje radnika ako kod poslodavca stvarno postoji potreba za radom radnika, a poslodavac ga ipak privremeno ustupi u s poslodavcem povezano društvo. Ako poslodavac želi ustupiti radnika iako za njegovim radom kod poslodavca postoji potreba i radniku je to poznato, radnik može uskratiti pisanu suglasnost na ustupanje. Pored uskrate suglasnosti, radnik u slučaju zloupotrebe instituta ustupanja može pokrenuti radni spor i zahtijevati zaštitu svojih prava i dokazivati da ga je poslodavac privremeno ustupio, u s poslodavcem povezano društvo, iako za njegovim radom ima potrebu, da je ustupljen zlonamjerno, radi šikane odnosno diskriminacije.

 

1.3. Sporazum između povezanih poslodavaca

Sporazum povezanih poslodavaca mora obvezno sadržavati podatke o:

  1. nazivu i sjedištu povezanih poslodavaca,
  2. imenu, prezimenu i prebivalištu radnika,
  3. datumu početka i završetka privremenog ustupanja,
  4. mjestu rada i poslovima koje će radnik obavljati,
  5. plaći, dodacima na plaću i razdobljima isplate,
  6. trajanju redovitog radnog dana ili tjedna.

Sklopljeni sporazum uvjetuje dan kada radnik započinje radom kod povezanog poslodavca, kao i do kada taj rad traje, iznos plaće i dodatke na plaću na koje radnik ima pravo, razdoblja u kojima će se plaća isplaćivati te podatak koliko će trajati radni dan ili tjedan. ZR nije propisao bilo kakovu zapreku da povezani poslodavci sva navedena pitanja urede i dodatkom sporazumu koga su prethodno sklopili.

Podatak o plaći i dodacima na plaću te podatak o redovitom radnom danu ili tjednu mora se izrijekom navesti u samom sporazumu jer se u pogledu tih podataka u sporazumu ne može uputiti na zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja jer to ZR izričito ne dozvoljava, kao što to čini kada je u pitanju obvezni sadržaj ugovora o radu. Naime, radniku prilikom davanja pisane suglasnosti na sporazum mora biti poznat njegov pravni položaj kod novog, povezanog poslodavca.

Za valjanost ustupa radnika bitno je da je radnik koji se ustupa dao pisanu suglasnost na sporazum o privremenom ustupanju. Pisana suglasnost smatra se dodatkom ugovora o radu kojim se na određeno vrijeme ugovara obavljanje poslova kod povezanog poslodavca.

Ako povezani poslodavci u sporazumu o ustupanju ugovore nepovoljnije uvjete rada ustupljenog radnika od onih koje ima kod poslodavca koji ga ustupa i radnik na takav sporazum dade pisanu suglasnost, u tom slučaju radnik može imati i nepovoljnije uvjete rada, a to znači da može raditi na manje zahtjevnom radnom mjestu i imati manju plaću nego je imao prije ustupanja.

 

 

 

Ogledni primjer sporazuma povezanih poslodavaca o privremenom ustupanju radnika

Trgovačko društvo ____________ iz _______________, sa sjedištem na adresi __________ br. ___,
OIB: _______________, kao vladajuće društvo, zastupano po________________________, direktoru,
i trgovačko društvo _______________iz ___________, sa sjedištem na adresi ___________ br. ___,
OIB:_______________, kao ovisno društvo, zastupano po ______________, direktoru, sklapaju sljedeći

SPORAZUM O PRIVREMENOM USTUPANJU RADIKA
1. Stranke ovog Sporazuma čine nespornim da su povezana društva u smislu odredbe čl. 473. Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 11/93 – 34/22).
2. Temeljem odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o radu (Nar. nov. br. 93/14, 127/17 i 98/17) stranke se sporazumijevaju da se radnik _______________iz __________, _____________, privremeno ustupa u ovisno društvo (______________________) na razdoblje od šest mjeseci.
3. Radnik ______________________ temeljem ovog Sporazuma sa radom započinje dana ______________, a završava dana___________________.
4. Radnik će poslove obavljati u _____________ na adresi _____________, a radit će na poslovima _______________.
5. Radniku za vrijeme privremenog ustupa pripada plaća u bruto iznosu od _______________ kn, uvećana za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.
6. Plaća se radniku isplaćuje svaki mjesec za prethodni mjesec, najkasnije do 15-og dana.
7. Radno vrijeme radnika je od 9,00 sati do 17 sati, od ponedjeljka do petka.
8. Ovaj Sporazum sačinjen je u tri primjerka od kojih se po jedan uručuje svakoj od ugovornih stranaka, a jedan
radniku _________________.
U Zagrebu, ______________
Trgovačko društvo (matično) ________
Trgovačko društvo (ovisno) _________
Direktor: ____________
Direktor: ____________

Povezani poslodavci mogu nakon isteka sporazuma o ustupanju sklopiti novi sporazum pod uvjetom da postoji prekid rada radnika kod povezanog poslodavca koje mora biti barem jedan dan ili duže. Isto tako, ukoliko su povezani poslodavci sklopili sporazum o ustupanju na razdoblje kraće od šest mjeseci, oni taj sporazum mogu izmijeniti sklapanjem dodatka sporazumu o ustupanju i trajanje produžiti do šest mjeseci s tim da radnik mora i za taj dodatak sporazumu o ustupanju dati pisanu suglasnost.

Ako radnik uskrati dati pisanu suglasnost na dodatak sporazumu o ustupanju, u tom slučaju radnika ne obvezuje taj dodatak i ne mora ostati na radu kod povezanog poslodavca, jer je za valjanost tog dodatka potrebna pisana suglasnost radnika. Ukoliko radnik nije dao pisanu suglasnost na dodatak sporazumu o ustupanju, a nastavi raditi kod povezanog poslodavca, smatrat se da je radnik sa istim suglasan.

Sporazum o stavljanju izvan snage Sporazuma o ustupanju povezani poslodavci mogu sklopiti u svakom trenutku, ali ističemo da je pravo radnika da obavlja poslove kod povezanog poslodavca sve dok ne istekne vrijeme na koje je ustupljen i za koje je dao pisanu suglasnost. Ako povezani poslodavci žele da radnik prestane s radom prije isteka vremena ustupanja, za to im je potrebna pisana suglasnost radnika koji tu suglasnost može a i ne mora dati jer je on davanjem prvotne suglasnosti na sporazum o ustupanju na određeno vrijeme preuzeo i ugovorio obavljanje poslova kod povezanog poslodavca.

 

1.4. Suglasnost radnika na sporazum o ustupanju

Za privremeno ustupanje mora postojati sklopljen sporazum povezanih poslodavaca s kojim mora biti suglasan i radnik, koji tu suglasnost mora dati u pisanom obliku jer je pisani oblik izrijekom propisan ZR-om. Stoga, usmena suglasnost na sporazum o ustupanju se ne može dati. Ako bi radnik dao samo usmenu, a ne pisanu suglasnost, mišljenja smo da sukladno Zakonu o obveznim odnosima kojim je propisano da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno, usmena suglasnost ne proizvodi pravne učinke.

Ako radnik ne da suglasnost na sporazum o ustupanju u pisanom obliku, a postupi po njemu i započne s radom kod povezanog poslodavca, suglasnost koja nije dana u propisanoj formi odnosno u pisanom obliku postaje dodatak ugovoru o radu i treba je smatrati valjanom iako nije dana u pisanom obliku.

Radnik koji nije dao suglasnost na sporazum o ustupanju i ne postupi po nalogu poslodavca i ne ode privremeno na rad kod povezanog poslodavca ili se ne odazove pozivu povezanog poslodavca, takvo postupanje nije povreda obveza iz radnog odnosa. Naime, radnik nije dužan postupiti po tom nalogu poslodavca kao ni po pozivu povezanog poslodavca.

Za valjanost ustupanja radnika temeljem sporazuma o ustupanju potrebna je radnikova suglasnost i poslodavac ne smije radnika uputiti na rad kod povezanog poslodavca bez njegove suglasnosti.

Radnik nije obvezan dati pisanu suglasnost na sporazum o ustupanju već je to njegova slobodna volja pa ako radnik uskrati dati pisanu suglasnost na sporazum o ustupanju poslodavac ne smije radi toga radniku otkazati ugovor o radu ili ga na bilo koji drugi način kažnjavati.

Ako poslodavac nema potrebe za radom određenog radnika, koga želi ustupiti povezanom društvu, u tom slučaju bi mu mogao redovito otkazati ugovor o radu zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a ni u kom slučaju zbog skrivljenog ponašanja radi ne davanja suglasnosti na sporazum o ustupanju.

Ustupanje radnika u povezano društvo protivno njegovoj volji predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu od strane radnika jer takvo postupanje poslodavca predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa.

Radnik svoju suglasnost na sporazum o ustupanju mora dati na konkretni sporazum o ustupanju radnika u povezano društvo koga su povezani poslodavci sklopili, a ako bi radnik dao suglasnost na sporazum o ustupanju kao prethodni ili za budući sporazum o ustupanju, takva suglasnost ne bi bila pravno valjana.

1.4.1. Opoziv suglasnosti

U praksi se može dogoditi da se radnik naknadno predomisli i ne želi prijeći raditi kod povezanog poslodavca. U navedenom slučaju se postavlja pitanje: da li radnik može opozvati svoju suglasnost? Radnik koji je dao pisanu suglasnost na konkretni sporazum o ustupanju između povezanih poslodavaca isti ne može opozvati. Radnik samo može dati ili uskratiti svoju suglasnost te ju ne može opozvati, ali u možebitno ponovljenom postupku ustupanja nakon isteka šest mjeseci više ne mora tu suglasnost dati ukoliko više ne želi raditi kod povezanog poslodavca.

Povezani poslodavci, za razliku od ustupljenog radnika, mogu kao ugovorne strane izmijeniti sklopljeni sporazum o ustupanju i skratiti rok ustupanja te na taj način omogućiti povratak radnika poslodavcu koji ga je ustupio.

Suglasnost na ustupanje se smatra dodatkom ugovora o radu kojim se na određeno vrijeme ugovara obavljanje poslova kod povezanog poslodavca. U slučaju skraćivanja roka ustupanja treba sklopiti i dodatak ugovora o radu kojim se skraćuje rok i mijenja obveza radnika kako bi radnik nakon toga imao uređen status radnika kod poslodavca koji ga je privremeno ustupio. Nakon isteka vremena prvotnog ustupanja više nema potrebe za sklapanjem dodatka ugovora o radu jer je dodatak ugovora o radu koji je nastao davanjem suglasnosti istekao, a njime i prava i obveze koje su nastale temeljem suglasnosti na ustupanje.

Dodatak ugovora o radu u slučaju skraćivanja roka ustupanja sklapaju radnik i poslodavac koji je radnika ustupio u povezano društvo. Kako neka od pitanja koje se postavljaju u praksi nisu uređena ZRom na ta pitanja treba podredno primijeniti odredbe ZOO-a.

Za vrijeme ustupanja radnik ima sva prava i obveze, kao i u svakom drugom radnom odnosu i ima pravo zahtijevati njihovo ispunjenje. U svakom trenutku može redovito otkazati ugovor o radu uz otkazni rok, a ukoliko ima opravdan razlog može ga i izvanredno otkazati. Ako poslodavac krši neka od prava radnika to nije temelj za opoziv suglasnosti na ustupanje već za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava od poslodavca koji ga je ustupio kao i od strane suda.

1.4.2. Ustupanje radnika zaposlenog na određeno vrijeme

Poslodavac može radnika ustupiti u povezano društvo neovisno da li je radnik zaposlen temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme ili ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Uvjet koji za ustupanje postavlja ZR je da „poslodavac nema potrebe za radom određenih radnika“. Ako ugovor o radu na određeno vrijeme traje duže od privremenog ustupa, radnik se nakon isteka ustupa vraća prvotnom poslodavca bez donošenja bilo kakve odluke. Naime, radnik je kao ugovorna strana dužan ugovorene poslove obavljati na ugovorenom mjestu, te nakon isteka ustupanja poslove i nadalje obavlja kod svog prvotnog poslodavca.

Prije isteka vremena ustupanja, radi izbjegavanja možebitnih nejasnoća, dobro je radnika pisano ili usmeno obavijestiti o danu isteka ustupa i povratku na prvotno mjesto rada. Ako je ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme, on može isteći:

  • prije isteka ustupanja,
  • danom isteka ustupanje i
  • nakon dana isteka ustupanja.

Ugovor o radu na određeno vrijeme koji ističe prije dana ustupanja prestaje istekom dana ustupanja jer se suglasnost na ustupanje smatra dodatkom tom ugovoru koja produžava njegovo trajanje do dana isteka ustupanja.

Ako ugovor o radu na određeno vrijeme istječe danom isteka ustupanja tada tim danom istječe i ustupanje i ugovor o radu, a ukoliko ugovor o radu na određeno vrijeme istječe nakon dana ustupanja, radnik se vraća na rad kod poslodavca koji ga je ustupio do isteka vremena na koji je ugovor sklopljen.

Kada radnik sa svojim poslodavcem ima sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, a poslodavac ga privremeno ustupa povezanom poslodavcu, a suglasnost radnika na ustupanje se smatra dodatkom ugovora o radu, pitanje je da li i za suglasnost radnika poslodavac mora imati opravdani razlog kao kod sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme. Iz odredaba ZR-a proizlazi da poslodavac za to ne mora imati opravdani razlog jer se suglasnost za ustup smatra dodatkom ugovora o radu u odnosu na poslove koje će radnik obavljati za vrijeme ustupanja, a ne dodatkom kojim se produžava trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

Ako ustupanje traje duže od isteka ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme, potrebno je sklopiti novi ugovor o radu na određeno vrijeme ili dodatak postojećem ugovoru o radu na određeno vrijeme za koji poslodavac mora imati i navesti opravdan razlog za sklapanje ili produžavanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

Ukoliko ugovor o radu na određeno vrijeme traje duže od ustupanja bitno je što je navedeno kao opravdan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Ako je ugovoreno da se ugovor sklapa zbog privremenog povećanja opsega posla, a povećanja više nema, ako poslodavac nema potrebe za radom radnika, tada bi takav ugovor trebao prestati uz nemogućnost ustupanja. Ukoliko poslodavac, unatoč tome, želi tog radnika ustupiti, radnik može zahtijevati da ugovor o radu na određeno vrijeme postane ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Naime, prestankom privremenog povećanja opsega poslova ugovor o radu je istekao, a radnik je nastavio raditi.

 

2. Zaključak

Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je 17.10. 2019. o privremenom ustupanju radnika donijelo i objavilo mišljenje koje glasi:
„U skladu sa člankom 10. stavkom 3. Zakona o radu, kada poslodavac nema potrebe za radom određenih radnika, može svoga radnika privremeno ustupiti u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima, u trajanju od neprekidno najduže šest mjeseci, na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca i pisane suglasnosti radnika.

Zakonom nije propisana zabrana ponovljenog privremenog ustupanja. Međutim, u tom slučaju moraju biti ispunjeni svi Zakonom propisani uvjeti, pri čemu osobito valja voditi računa da poslodavac isto provodi isključivo u svrhu zadržavanja u radnom odnosu onih radnika za koje kod poslodavca privremeno nema potrebe za njihovim radom, ali će nakon proteka određenog razdoblja (najduže šest mjeseci), kod poslodavca ponovno postojati potreba za njihovim radom.“

Uz institut privremenog ustupanja radnika u primjeni se postavilo i pitanje može li poslodavac svoga radnika, za čijim je radom samo djelomično izgubio potrebu odnosno ako za radnika ima posla ali samo za nepuno radno vrijeme, ustupiti u povezano društvo za dio radnog vremena za koje nema potrebe za njegovim radom? Stoji:
Svrha je ovakvog uređenja privremenog ustupanja radnika očuvanje radnih mjesta u slučaju kada kod poslodavca dođe do privremenog smanjenja poslovnih aktivnosti uslijed kojih nema potrebe za radom radnika kojeg privremeno ustupa sa svrhom zadržavanja statusa zaposlenosti kod takvog radnika.“

Da bi poslodavac mogao svoga radnika privremeno ustupiti u povezano društvo potrebno je da poslodavac stvarno nema potrebe za njegovim radom.

NAJAVA POVEĆANJA SVOTA NEOPOREZIVIH PRIMITAKA

U Narodnim novinama br. 104/22. objavljen je Zaključak u vezi s izmjenom Pravilnika o porezu na dohodak radi povećanja iznosa neoporezivih primitaka. Prema navedenom Zaključku najavljena su povećanja sljedećih neopozivih primitaka:

  • prigodne nagrade s 3.000,00 kn na 5.000,00 kn godišnje
  • novčane nagrade za radne rezultate i drugi oblici dodatnog nagrađivanja radnika s 5.000,00 kn na 7.500,00 kn godišnje
  • dar djetetu do 15 godina starosti s 600,00 kn na 1.000,00 kn godišnje
  • dar u naravi s 600,00 kn na 1.000,00 kn godišnje
  • novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova prehrane radnika s 5.000,00 kn na 6.000,00 kn godišnje
  • naknade za korištenje privatnog automobila u službene svrhe s 2,00 kn/km na 3,00 kn/km
  • otpremnine prilikom odlaska u mirovinu s 8.000,00 kn na 10.000,00 kn.

Napominjemo da će se nove svote neoporezivih primitaka moći isplatiti tek nakon donošenja Pravilnika o izmjenama Pravilnika o porezu na dohodak. Očekujemo da će ministar financija uskoro donijeti navedene izmjene te da će se povećane svote moći isplaćivati u 2022. godini. Detaljnije o tome pisati ćemo nakon stupanja na snagu navedenih izmjena.

 

 

Stalni sezonski radnici – isplata plaća i neoporezivih primitaka

Read more

Novosti u Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama

Read more

Velike izmjene Zakona o radu

 

Dugo najavljivani prijedlog izmjena i dopuna Zakona o radu je objavljen na e-Savjetovanju i pušten u javnu raspravu, koja će trajati do 11. kolovoza 2022. godine.

S obzirom na to da je riječ o jednom od najvažnijih propisa kojim se u RH uređuju radni odnosi te da se predloženim izmjenama radni odnosi mijenjaju u velikoj mjeri, pozivamo sve poštovane kolegice i kolege da se uključe u javnu raspravu sa svojim komentarima. Prijedlog izmjena Zakona o radu moguće je preuzeti na sljedećoj poveznici.

Najvažnije izmjene obuhvaćaju:

  • Ugovor o radu na određeno vrijeme

Poslodavac bi s istim radnikom mogao sklopiti najviše tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme, čije ukupno trajanje, uključujući i prvi, nije dulje od tri godine.

Produljuje se trajanje pauze između prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme (koji je trajao tri godine) i sklapanja novog ugovora o radu na određeno, sa dva na šest mjeseci.

Radnik koji najmanje šest mjeseci radi kod istog poslodavca imao bi pravo zatražiti sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme a poslodavac će morati takav zahtjev radnika razmotriti.

  • Ugovor o radu za stalne sezonske poslove

Poslodavac će moći, za posao koji se pretežno obavlja sezonski, s radnikom sklopiti ugovor o radu za stalne sezonske poslove i to na neodređeno i na određeno vrijeme.

Ako se ugovor o radu sklopi na neodređeno vrijeme, radnik i poslodavac će morati dogovoriti međusobna prava i obveze za vrijeme privremenog prekida u obavljanju sezonskih poslova, odnosno hoće li poslodavac ostati obveznikom obračunavanja i plaćanja doprinosa ili će doći do mirovanja radnog odnosa, pri čemu bi poslodavac radnika odjavio iz obveznih osiguranja, a radnik bi mogao sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem.

  • Rad kod kuće (na izdvojenom mjestu rada)

Rad kod kuće moći će se obavljati kao stalan, privremen ili povremen, i to pod uvjetom da, na prijedlog radnika ili poslodavca, radnik i poslodavac ugovore takvu vrstu rada.

U slučaju izvanrednih okolnosti (epidemija bolesti, potres, poplava, ekološki incident i slično), poslodavac bi mogao, radi nastavka poslovanja te zaštite zdravlja i sigurnosti radnika i drugih osoba, i bez izmjene ugovora o radu (aneksa) s radnikom dogovoriti rad od kuće.

Ugovor o radu koji se sklopi za rad kod kuće morati će, između ostaloga, sadržavati podatak o naknadi troškova koje je poslodavac obvezan naknaditi radniku, ako je rad na izdvojenom mjestu ugovoren kao stalan ili u slučaju kada razdoblje rada na izdvojenom mjestu rada traje dulje od 15 radnih dana neprekidno.

Poslodavac bi imao pravo ući u prostor doma radnika, radi održavanja opreme ili provođenja unaprijed utvrđenog nadzora vezanog uz uvjete rada, u vrijeme koje je dogovorio s radnikom.

  • Dodatan (dopunski) rad radnika

Za obavljanje dodatnog (ili tzv. dopunskog) rada, radniku više neće biti potrebna suglasnost matičnog poslodavca, ali će se u određenim slučajevima matični poslodavac moći usprotiviti dodatnom radu radnika.

Ukida se i ograničenje dodatnog rada od 180 sati godišnje, pa će tako radnik moći u dodatnom radu raditi 8 a iznimno i 16 sati tjedno.

  • Ugovaranje probnog rada

Ako bi radnik tijekom trajanja ugovorenog probnog rada bio privremeno odsutan (zbog privremene nesposobnosti za rad, korištenja rodiljnih i roditeljskih prava i korištenja prava na plaćeni dopust i sl.), trajanje probnog rada produljilo bi se razmjerno duljini trajanja nenazočnosti na probnom radu.

  • Plaćeni i neplaćeni dopust

Izričito se određuje da radnik plaćeni dopust koristi u vrijeme ili neposredno nakon nastanka događaja zbog kojeg ostvaruje pravo na plaćeni dopust. Radnik ostvaruje i pravo na jedan plaćeni slobodan dan za svako darivanje krvi, koji koristi na dan darivanja krvi ili prvi idući radni dan.

Radnik bi imao pravo na neplaćeni dopust u ukupnom trajanju od pet radnih dana godišnje za pružanje osobne skrbi, s time da ga poslodavac u tom periodu ne smije odjaviti iz obveznih osiguranja.

  • Odsutnost s posla

Radnik bi, prema ovom, novounesenom institutu, imao pravo, jednom u kalendarskoj godini, biti odsutan s posla (uz naknadu plaće), kada je zbog osobito važnog i hitnog obiteljskog razloga nastalog bolešću ili nesrećom, prijeko potrebna njegova trenutačna nazočnost.

  • Plaća i naknada plaće

Plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u bruto iznosu. Pod plaćom se podrazumijeva primitak radnika, kojeg poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću te ostalih primitaka. Osnovna plaća predstavlja novčani primitak kojeg radnik za obavljeni rad ostvaruje razmjerno ugovorenom radnom vremenu, a koji se određuje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Osnovna plaća može biti uvećana za: dodatke na plaću te ostale primitke radnika.

Dodaci na osnovnu plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod posebnim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (pripravnost, uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.).

Ostali primici radnika su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi, na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu (uporaba službenog automobila u privatne svrhe i sl.).

  • Otkazni rok i otpremnina za radnike starije od 65 godina

Radnik koji u trenutku otkazivanja ugovora o radu ima navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, ne bi ostvarivao pravo na otkazni rok ni otpremninu.

  • Rad putem digitalnih radnih platformi

Po prvi puta se u Zakonu o radu uređuje rad putem digitalnih radnih platformi (fizička ili pravna osoba, koja pruža usluge koje se na zahtjev primatelja usluge pružaju korištenjem digitalne tehnologije, a u okviru organizacije rada u kojem fizičke osobe posao obavljaju na daljinu pomoću elektroničkog sredstva ili izravno na određenoj lokaciji).

Povratak na vijesti

Kontakt/Lokacija