Aktiva

IZMJENE PRAVILNIKA O FISKALIZACIJI U PROMETU GOTOVINOM

Posljednjim je izmjenama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom propisano je da će ministar financija odredbe Zakona uskladiti s Pravilnikom o fiskalizaciji u prometu gotovinom, kojim će propisati:

• protokole i modele za razmjenu podataka o pratećem dokumentu, obavezne elemente pratećeg dokumenta, podatkovni skup za razmjenu podataka o pratećem dokumentu, podatkovni skup za račun nakon pratećeg dokumenta, standardne poruke o greškama, kao i protokole o postupanju u slučaju grešaka, a za potrebe provođenja fiskalizacije izdavanja računa za prateći dokument,
• načine generiranja, obvezne podatke koji sadrži zapis QR koda i tip zapisa za QR kod, a za potrebe uvođenja QR koda na računu,
• sadržaj i oblik obrasca Prijave podataka u sustav fiskalizacije te način dostavljanja podataka o poslovnim prostorima, a za potrebe nadopunjavanja novog podataka o poslovnom prostoru u sustavu fiskalizacije.

Slijedom navedenog, izmjene Pravilnika o fiskalizaciji u prometu gotovinom odnose se na obveze propisane izmjenama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, odnosno na:

• uvođenje obveze fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja s primjenom od 1. siječnja 2021.
• uvođenje obveze fiskalizacije izdavanja računa za prateći dokument s primjenom od 1. travnja 2020. i
• uvođenje QR koda na računu s primjenom od 1. siječnja 2021.

1. Fiskalizacija prodaje putem samoposlužnih uređaja – primjena od 1. siječnja 2021.

Sukladno izmjenama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom iz 2018. godine (primjena od 1. siječnja 2021.) obveznik fiskalizacije, radi provedbe fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja (kada se prodaja robe ili usluge ostvaruje prometom gotovine), dužan je:

• fiskalizirati svaku prodaju u trenutku prodaje dostavom podataka o prodaji Poreznoj upravi,
• dostaviti Poreznoj upravi podatak o svakom samoposlužnom uređaju u kojem će se ostvarivati promet gotovinom i
• omogućiti korištenje programske podrške za elektroničko potpisivanje poruka o prodaji te omogućiti vezu (Internet) za elektroničku razmjenu podataka s Poreznom upravom.

Sukladno izmjenama Zakona, samoposlužni uređaji smatraju se poslovnim prostorima, koji služe za obavljanje djelatnosti prodaje robe ili obavljanje usluga. Obveznici fiskalizacije dužni su prijaviti svaki samoposlužni uređaj putem kojega će provoditi postupak fiskalizacije prodaje kao poslovni prostor od dana stupanja na snagu izmjena Pravilnika o fiskalizaciji do 31. siječnja 2021. Bitno je napomenuti kako samoposlužni uređaji ne trebaju izdavati račune, već su u obvezi provoditi fiskalizaciju prodaje roba ili usluga putem instaliranog softvera.

Odredbom čl. 30.a Pravilnika o fiskalizaciji propisano je što se smatra samoposlužnim uređajem koji provodi fiskalizaciju prodaje, pa je tako navedeno da je samoposlužni uređaj:

• uređaj putem kojega se provodi postupak fiskalizacije prodaje, tj. automatizirani uređaj putem kojega se obavlja neposredna prodaja robe ili usluge na način da se umetne u za to predviđen otvor na uređaju sredstvo koje se smatra gotovinom u smislu čl. 2. toč. 6. Zakona pri čemu u naplati robe ili usluge ne sudjeluje osoba, odnosno pri čemu osoba ne posreduje u prodaji;
• zaseban samoposlužni uređaj kada se obavlja prodaja robe ili usluge bez sudjelovanja osobe ako se plaćanje izvršava slanjem sms poruke na za to predviđen broj.

Također je propisano što se ne smatra samoposlužnim uređajem odnosno koji samoposlužni uređaji nisu u obvezni provoditi fiskalizaciju prodaje, pa se samoposlužnim uređajem ne smatra:

• uređaj putem kojega se obavlja prodaja robe ili usluge žetonima i drugim sličnim sredstvima, a za čiju kupnju je prethodno proveden postupak fiskalizacije izdavanja računa;
• uređaj putem kojega se obavlja prodaja robe ili usluge, za ostvarene promete u djelatnostima iz čl. 5. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.

Odredbom čl. 19. Zakona o fiskalizaciji propisano je da obveznik fiskalizacije dostavlja podatak o poslovnom prostoru Ministarstvu financija – Poreznoj upravi, koji sadrži sljedeće:

1. OIB,
2. oznaku poslovnog prostora,
3. adresu poslovnog prostora,
4. tip poslovnog prostora,
5. vrstu djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru,
6. radno vrijeme i radne dane,
7. datum otvaranja poslovnog prostora,
8. datum zatvaranja poslovnog prostora,
9. status poslovnog prostora i
10. oznaku o izdavanju dokumenta iz članka 27. b ovoga Zakona.

Navedene podatke obveznik fiskalizacije dostavlja elektroničkim putem korištenjem sustava ePorezna, a ako nema obvezu koristiti sustav ePorezna, podatke o poslovnom prostoru dostavlja putem obrasca Prijave podataka u sustav fiskalizacije.

Nadalje, čl. 30.b st. 5. Pravilnika propisan je novi tip poslovnog prostora, a to je samoposlužni uređaj. Navedeno znači da će obveznici fiskalizacije koji prijavljuju samoposlužne uređaje u sustav fiskalizacije kao tip poslovnog prostora navesti samoposlužni uređaj. Isto tako, obveznik fiskalizacije kao adresu samoposlužnog uređaja navodi adresu gdje se samoposlužni uređaj nalazi, a ako se adresa ne može točno utvrditi navodi njegovu najbližu geolokacijsku adresu. Kako postoje situacije gdje je moguće da se više samoposlužnih uređaja istog obveznika fiskalizacije nalazi na istoj adresi, Pravilnikom je propisano da obveznik fiskalizacije, kod prijave samoposlužnog uređaja na adresi, obvezno popunjava dodatno polje u kojem pobliže opisno opisuje lokaciju samoposlužnog uređaja. Nadalje, obveznik fiskalizacije kao podatak o radnom vremenu za trgovinu putem samoposlužnog uređaja navodi podatak od 0 do 24 sata (čl. 19. Pravilnika o fiskalizaciji).

Obveznici fiskalizacije koji provode postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja dužni su od dana stupanja na snagu Pravilnika do 31. siječnja 2021. dostaviti podatke u sustav fiskalizacije za svaki postojeći samoposlužni uređaj te istaknuti obavijest na svakom samoposlužnom uređaju.

Člankom 30.c Pravilnika propisan je postupak određivanja Identifikatora samoposlužnog uređaja (IUS), a kako bi se samoposlužni uređaj mogao jednoznačno identificirati u sustavu fiskalizacije. Dakle, Ministarstvo financija – Porezna uprava dodjeljuje Identifikator samoposlužnog uređaja koristeći podatke o poslovnom prostoru iz čl. 19. Zakona, a osobito OIB obveznika fiskalizacije i oznaku poslovnog prostora koja se odnosi na samoposlužni uređaj putem kojega obveznik fiskalizacije provodi postupak fiskalizacije prodaje. Ova radnja se događa nakon što obveznik fiskalizacije u sustav fiskalizacije dostavi podatke o samoposlužnom uređaju propisane čl. 19. Zakona. Obveznik fiskalizacije koji koristi sustav ePorezna može podatak o ISU preuzeti, spremiti te po potrebi koristiti. U slučaju kada obveznik fiskalizacije nije korisnik sustava ePorezna, tada službena osoba u ispostavi Porezne uprave koristi podatke o poslovnom prostoru putem podnesenog obrasca Prijave podataka u sustav fiskalizacije, koji se nalazi u Prilogu 2. Pravilnika, a kako bi se samoposlužnom uređaju dodijelio ISU. Sukladno Pravilniku, ISU je jedinstven za svaki samoposlužni uređaj, sastoji se od 9 brojčanih znamenaka. Bitno je napomenuti kako se Idenifikator samoposlužnog uređaja ne mijenja ukoliko dolazi do promjena podataka o samoposlužnom uređaju, primjerice ako se promjeni podatak o adresi samoposlužnog uređaja. Međutim, ako dođe do promjena podataka o oznaci poslovnog prostora koja se odnosi na taj samoposlužni uređaj, ISU se mijenja jer se on određuje iz tog podataka.

Odredbama čl. 30.d do 30.h Pravilnika propisan je postupak prijave podataka o prodaji. Naime, obveznik fiskalizacije iz čl. 20.a Zakona dužan je dostaviti podatke o prodaji robe ili usluga putem samoposlužnog uređaja na način da osigura programsku podršku za elektroničko potpisivanje poruka o prodaji te omogući internet vezu za elektroničku razmjenu podataka s Poreznom upravom. Pravilnikom je propisano da se na razmjenu podataka o prodaji i korištenje programske podrške na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 8. do čl. 13. i čl. 15. do čl. 18. Pravilnika, odnosno odredbe koje se odnose na provođenje fiskalizacije izdavanja računa. Navedeno ukratko znači da obveznik fiskalizacije radi fiskalizacije prodaje, elektronički potpisuje elemente prodaje te ih dostavlja Poreznoj upravi putem uspostavljene elektroničke veze. Porezna uprava provjerava jesu li dostavljeni svi propisani elementi prodaje te provjerava jesu li potpisani ispravnim digitalnim certifikatom. Ako je sve navedeno ispunjeno, Porezna uprava elementima prodaje određuje Jedinstveni identifikator računa te isti vraća obvezniku fiskalizacije putem uspostavljene elektroničke veze. Nadalje, u čl. 30.d st. 3. Pravilnika je propisano da se sve odredbe kojima se propisuje provođenje postupka fiskalizacije izdavanja računa određuju kao odredbe za fiskalizaciju prodaje putem samoposlužnih uređaja, pri čemu se brojem računa kod provedbe postupka fiskalizacije prodaje smatra broj transakcije prodaje koji se iskazuje u tri dijela:

1. numerički broj transakcije,
2. oznaka poslovnog prostora i
3. ISU.

Zakonom je propisano kako svaki samoposlužni uređaj, kojim se provodi postupak fiskalizacije prodaje, mora imati istaknutu obavijest o fiskalizaciji prodaje putem samoposlužnih uređaja. Pravilnikom je u čl. 39.a propisan sadržaj obavijesti kako slijedi:

1.„POZOR! Prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom svaki samoposlužni uređaj mora provoditi fiskalizaciju prodaje putem samoposlužnog uređaja. Nefiskaliziranje prodaje putem samoposlužnog uređaja kažnjivo je po Zakonu. Ministarstvo financija Porezna uprava“,

2. podatak o dodijeljenom Identifikatoru samoposlužnog uređaja (ISU), koji dodjeljuje Porezna uprava i
3. oznaku poslovnog prostora tog samoposlužnog uređaja koju određuje obveznik fiskalizacije.

Obveznik fiskalizacije može obavijest prilagoditi na sebi podoban način uz uvjet da zadrži propisani sadržaj obavijesti, koji mora na samoposlužnom uređaju biti jasno istaknut, vidljiv, čitljiv i zaštićen od uništenja.

2. QR kod na računu – primjena od 1. siječnja 2021.

Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom uvodi se QR kod-a na svakom fiskaliziranom računu. Kao glavni razlog uvođenja QR koda jest lakša provjera računa u Poreznoj upravi od strane kupaca. Naime, kupci mogu provjeriti račun upisom podataka o JIR-u ili ZKI slanjem sms poruke ili upitom na web servis dostupan na internetskoj stranici Porezne uprave. Obzirom da JIR i ZKI imaju velik broj znamenaka, sama provjera računa na opisan način je bila otežana iz kojeg razloga se i uveo QR kod pri čemu će se u istome upisat svi podaci računa, a što će građanima olakšati postupak provjere. QR kod je dvodimenzionalni kod koji se može očitati elektroničkim uređajima s ugrađenom kamerom i softverom za čitanje odnosno dešifriranje te se može očitati putem velikog broja aplikacija koje se mogu besplatno preuzeti s interneta.

Sadržaj računa propisan je čl. 9. Zakona o fiskalizaciji, pa je navedeno da račun, za potrebe postupka fiskalizacije, osim podataka propisanih posebnim propisima, mora sadržavati sljedeće podatke:

1. vrijeme izdavanja računa (sat i minuta)
2. oznaku operatera (osobe) na naplatnom uređaju
3. oznaku načina plaćanja-novčanice, kartica, ček, transakcijski račun, ostalo
4. Jedinstveni identifikator računa
5. zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije
6. QR kod

Sukladno čl. 18.b Pravilnika, QR kod minimalno sadrži zapis sljedećih podataka:

• URL adresa do web stranice Porezne uprave za provjeru računa
• JIR ili zaštitni kod obveznika fiskalizacije
• datum i vrijeme izdavanja računa
• ukupni iznos računa.

Nadalje, kod određivanja QR koda koristi se QR kod model 1 ili model 2 najmanje moguće inačice. QR kod mora biti minimalno veličine 2 puta 2 centimetra, pri čemu prazan prostor sa svih strana QR koda mora biti minimalno 2 milimetara. QR kod mora imati minimalno „L“ (ECC level) razinu korekciju greške. Ovako određen QR kod mora biti usklađen sa standardom ISO/IEC 15415. Kada se QR kod ispisuje na računu on ne smije biti ispisan na slici ili logu, niti QR kod smije sadržavati sliku ili logo.

3. Fiskalizacija pratećeg dokumenta – primjena od 1. srpnja 2020.

Odredbama čl. 27.b Zakona o fiskalizaciji propisano je uvođenje fiskalizacije izdavanja računa za prateći dokument.

Obveza fiskalizacije pratećeg dokumenta postoji u slučaju kada su ispunjeni sljedeći uvjeti:

• prateći dokument sadrži podatke o plaćanju i napomenu „OVO NIJE FISKALIZIRANI RAČUN“ i
• isporuka proizvoda ili obavljanje usluge je započelo ili je sasvim izvjesno da će do toga doći.

Dakle, da bi uopće postojala obveza fiskalizacije pratećih dokumenata potrebno je ispuniti oba prethodno navedena uvjeta. U slučaju kada obveznik fiskalizacije izdaje prateći dokument na kojem su navedeni podaci o plaćanju i napomena „OVO NIJE FISKALIZIRANI RAČUN“, a nije sasvim izvjesno da će doći do isporuke proizvoda ili obavljanja usluge, prateći dokument nije potrebno fiskalizirati, jer je ispunjen samo jedan od propisanih uvjeta. Pravilnikom se u čl. 41.a propisuje obvezan sadržaj pratećeg dokumenta, pa prateći dokument mora sadržavati sljedeće podatke:

• OIB obveznika fiskalizacije
• broj pratećeg dokumenta
• datum i vrijeme izdavanja
• JIR
• zaštitni kod obveznika fiskalizacije i
• ukupan iznos iskazan na pratećem dokumentu.

Isto tako valja spomenuti da se broj pratećeg dokumenta sukladno Pravilniku iskazuje u tri dijela:

1. numerički broj pratećeg dokumenta
2. oznaka poslovnog prostora
3. oznaka naplatnog uređaja.

Ovdje valja napomenuti kako se obveznicima fiskalizacije daje mogućnost da sami odrede slijednost pratećeg dokumenta ili po poslovnom prostoru ili po naplatnom uređaju, pri čemu slijednost koju odrede za prateće dokumente dokumentiraju internim aktom.

Kako bi obveznik fiskalizacije mogao provesti postupak fiskalizacije pratećeg dokumenta dužan je omogućiti korištenje programske podrške za elektroničko potpisivanje poruka o pratećem dokumentu te omogućiti vezu (internet) za elektroničku razmjenu podataka s Poreznom upravom.

Zakonom i Pravilnikom o fiskalizaciji definirano je koji obveznici fiskalizacije nisu u obvezi provoditi postupak fiskalizacije pratećeg dokumenta i to:

• obveznici fiskalizacije koji svoje poslovanje mogu prilagoditi na način da ne koriste mogućnost izdavanja pratećih dokumenata prije izdavanja samog fiskaliziranog računa,
• obveznici fiskalizacije koji po posebnom propisu imaju zakonsku obvezu izdavati dokumente primjerice ponude i slično,
• obveznici fiskalizacije koji su do izdavanja pratećeg dokumenta naplatu obavljali isključivo sredstvima koja se ne smatraju prometom gotovine sukladno Zakonu (čl. 27.c Zakona).