Aktiva

KAMATE

U RH područje zateznih kamata uređuju dva zakona, Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, te Zakon o obveznim odnosima. Rukovodeći se načelom rationae personae primjena jednog od ta dva zakona na konkretan obveznopravni odnos ovisi o statusu subjekata u tom obveznopravnom odnosu, ali i o samom predmetu činidbe.

ZFPiPN je posebni zakon u odnosu na ZOO, što znači da ima prednost u primjeni. Dakle, ako se sklapa ugovor koji je ujedno i poslovna transakcija i trgovački ugovor, na taj ugovor primjenjuje se ZFPiPN.

Podsjećamo da se odredbe ZFPiPN-a o financijskom poslovanju pa tako i odredbe o kamatama ne odnose na:

 ▶ financijske institucije

 ▶ kreditne unije

 ▶ investicijska društva i društva za upravljanje investicijskim fondovima

 ▶ kreditne institucije

 ▶ društva za osiguranje i reosiguranje

 ▶ leasing društva

 ▶ institucije za platni promet čija je pretežita djelatnost pružanje platnih usluga i

 ▶ institucije za elektronički novac čija je pretežita djelatnost izdavanje elektroničkog novca.

Ostali odnosi su svi oni odnosi koji se ne mogu podvesti pod jednu od posebnih kategorija, dakle nisu ni poslovne transakcije ni trgovački ugovori. U tu kategoriju odnosa ubrajamo primjerice plaćanje zakonskih obveza (javna davanja), ugovorne odnose s potrošačima, međusobne ugovore između osoba javnog prava i dr.

 

1. Stopa zakonskih zateznih kamata

Stopa zakonske kamate za kašnjenje u poslovnim transakcijama između poduzetnika, te poduzetnika i osobe javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze određuje se na način da se prosječna kamatna stopa umanjuje za 3 postotna poena i potom uvećava za 8 postotnih poena (čl. 3. toč. 19. i 20. ZFPiPN-a).

Stopa zateznih kamata u trgovačkim ugovorima i ugovorima između trgovca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za 5 postotnih poena, a u ostalim odnosima na koje se primjenjuje ZOO za 3 postotna poena (čl. 29. st. 2. ZOO-a). Slijedom citiranih odredaba te posljednje objavljene prosječne kamatne stope od 2,89%6 , stopa zakonske zatezne kamate u razdoblju od 1.7.2020. do 31.12.2020. iznosi:

• 7,89% u poslovnim transakcijama između poduzetnika, te u poslovnim transakcijama između poduzetnika i osobe javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze (2,89 -3 + 8 = 7,89%).
• u odnosima iz trgovačkih ugovora, te u ugovorima između trgovca i osobe javnog prava (2,89 + 5 = 7,89%), te
• 5,89% u ostalim odnosima (2,89 + 3 = 5,89%).

 

2. Stopa ugovornih zateznih kamata

U određenim odnosima moguće je ugovoriti drugačiju stopu zateznih kamata od onih propisanih i to:

• kod poslovnih transakcija između poduzetnika, te
• kod trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

U poslovnim transakcijama između poduzetnika ugovorena zatezna kamata ne smije biti veća od stope zakonskih kamata za kašnjenje s plaćanjem koja vrijedi na dan sklapanja ugovora. Ako su kamate ugovorene ali nije određena njihova stopa, obračunavaju se zakonske kamate za kašnjenje s plaćanjem. (čl. 12.a st. 3. ZFPiPN-a).

Dakle, u razdoblju od 1.7.2020. do 31.12.2020. moguće je u poslovnim transakcijama ugovoriti najvišu zateznu kamatnu stopu od 7,89% (2,89 -3 + 8).

Kod trgovačkih ugovora te ugovora između trgovca i osobe javnog prava ugovorena zatezna kamata ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja vrijedi na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uvećane za 3/4 te stope (čl. 29. st. 3. u vezi s čl. 26. st. 2. ZOO-a).

To znači da se u ovim odnosima u razdoblju od 1.7.2020. do 31.12.2020. može ugovoriti najviša zatezna kamatna stopa od 13,8075 % (7,89 + 0,75 X 7,89).

Međutim, i takva odredba (ne i cijeli ugovor) biti će ništetna ako na temelju okolnosti slučaja, a poglavito trgovačkih običaja i naravi predmeta obveze, proizlazi da je tako ugovorenom stopom zateznih kamata, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana. Prilikom ocjene je li odredba ugovora o stopi zateznih kamata ništetna uzet će se, između ostalog, u obzir jesu li postojali opravdani razlozi za odstupanje od zakonom predviđene stope zateznih kamata.

3. Stopa ugovornih kamata

Osim zateznih kamata, ZOO uređuje i ugovorne kamate u čl. 26., 27. i 28. ZOO-a. Ovdje je pak potrebno posebno naglasiti da se kod zateznih kamata (bilo zakonskih bilo ugovornih) radi o kazni za neplaćanje, dok se kod ugovornih kamata radi o cijeni kapitala. To su, dakle, dvije bitno različite stvari! Kako i sam naziv govori, radi se o ugovornim kamatama. Prema tome, volja je ugovornih strana hoće li ih ugovoriti ili neće. One su obvezne samo kod ugovora o kreditu (čl. 1020. ZOO-a) i ugovora o bankarskom novčanom pologu (čl. 997. ZOO-a). Kod ugovora o zajmu zajmoprimac se može (dakle, ne mora) obvezati da uz glavnicu duguje i kamate. U trgovačkim ugovorima zajmoprimac duguje kamate iako nisu ugovorene (čl. 500. ZOO-a). No, nema zaprjeke da se kamate tim ugovorom i isključe.

Stopa ugovornih kamata između trgovaca, odnosno trgovca i osobe javnog prava ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uvećane za tri četvrtine te stope (čl. 26. st. 2. ZOO-a).

U razdoblju od 1.7.2020. do 31.12.2020.najviša ugovorna kamatna stopa za ove odnose iznosi 13,8075 % (7,89 + 0,75 X 7,89). Ako su između trgovaca kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, vrijedi polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno čl. 26. st. 1. ZOO-a. To bi značilo 2,945% (5,89 X 0,5). Ako su ugovorene više kamate od dopuštenih, primijenit će se najviša dopuštena kamatna stopa.

4. Rokovi plaćanja i kašnjenje

Zatezne kamate se duguju onda kada dužnik padne u zakašnjenje s plaćanjem i to bez ikakve daljnje opomene, naravno pod uvjetom da je vjerovnik prethodno ispunio svoje obveze. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje (u praksi poznat i kao rok dospijeća ili rok plaćanja). Taj rok se može slobodno ugovoriti, s tim da kad je riječ o poslovnim transakcijama, ZFPiPN propisuje najduže rokove koji se mogu ugovoriti.

U odnosima koji nisu poslovne transakcije ugovorne strane mogu ugovoriti bilo koji rok plaćanja (čl. 173. st. 1. ZOO-a). Dakle, nema ograničenja u vidu najduže propisanog roka. Ako rok ispunjenja nije predviđen ugovorom, dužnik je dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen zakonom (čl. 173. st. 2. ZOO-a). Zakoni najčešće propisuju rokove plaćanja za javna davanja odnosno ponekad za ugovorne odnose propisuju rok ispunjenja za slučaj ako isti nije ugovoren.

Ako rok za ispunjenje nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje (čl. 173. st. 3. ZOO-a). Prema općem pravilu dužnik u ovom slučaju dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze (čl. 183. ZOO-a).

U poslovnim transakcijama ovo pravilo nije primjenjivo, jer u slučaju kad nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana (čl. 11. st. 3. i čl. 12. st. 3. ZFPiPN-a).

Prema čl. 300. ZOO-a rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojega se rok računa, a završava se istekom posljednjeg dana roka. Znači, ako je ugovoreni rok plaćanja od 8 dana počeo teći 1.8. taj rok završava 9.8. Rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava se onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a ako takva dana nema u posljednjem mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca. Znači, ako je ugovoreni rok plaćanja od mjesec dana počeo teći 31.8. taj rok završava 30.9. Ako zadnji dan roka pada u nedjelju ili dan koji je Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj propisan kao neradni, rok plaćanja pomiče se na prvi idući radni dan.

5. Zastara kamata

Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano), a nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena. Znači ako je rok dospijeća računa 10.8.2020., zastara počinje teći 11.8.2020. i za tražbine koje zastarijevaju u roku 1 godine isteći će 11.8.2021., za tražbine koje zastarijevaju u roku 3 godine 11.8.2023., itd.

Porezna zastara u pravilu počinje teći istekom godine u kojoj je nastao neki događaj.

Još jedna razlika ogleda se u tome što u ugovornom odnosu sud ne pazi po službenoj dužnosti na zastaru, već se dužnik na nju mora pozvati, dok su na nastup zastare prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, upravna tijela dužna paziti po službenoj dužnosti.

Sve dok postoji glavnica, duguju se i zatezne kamate, a kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne (čl. 223. ZOO-a). Dakle, sporedne tražbine prate sudbinu glavne tražbine.

6. Zastoj tijeka zateznih kamata u posebnim okolnostima

Zbog posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19, donesena su dva zakona kojima se u razdoblju od 18.4.2020. – 1.8.2020. uveo zastoj ovršnih postupaka, ali i zastoj tijeka zateznih kamata.

U Zakonu o dopuni ZPONS-a dodatno je posebno propisano kako Fina neće obračunati zateznu kamatu koja je određena u osnovi za plaćanje za razdoblje trajanja posebnih okolnosti. Dakle, sve i da bude doneseno kakvo rješenje o ovrsi ili presuda na temelju koje se provodi ovrha po računima, za to razdoblje ne bi se smjela naplatiti zatezna kamata.

 

7. Računovodstveni aspekt ugovornih i zateznih kamata

Računovodstveni okvir priznavanja kamata u poslovnim knjigama i financijskim izvještajima poduzetnika uglavnom je određen zahtjevima HSFI-a 6 – Dugotrajna materijalna imovina, HSFI-a 9 – Financijska imovina, HSFI-a 11 – Potraživanja, HSFI-a 13 – Obveze, HSFI-a 15 – Prihodi i HSFI-a 16 – Rashodi (za obveznike primjene HSFI-a), te MSFI-a 9 – Financijski instrumenti, MSFI-a 15 – Prihodi na temelju ugovora s kupcima i MRS-a 23 – Troškovi posudbe (za obveznike primjene MSFI-a).

Financijski prihodi uglavnom nastaju kao posljedica ulaganja slobodnih novčanih sredstava, čime poslovni subjekt stječe pravo na određenu naknadu u vidu kamata, dividendi, udjela u dobiti i sl. Financijski prihodi nastaju i prodajom financijske imovine (npr. udjeli/dionice, obveznice i dr.).

Financijske prihode prema njihovoj vrsti možemo podijeliti na sljedeće kategorije:

• prihodi od dividendi/udjela u dobiti,
• prihodi od povećanja vrijednosti financijske imovine,
• prihodi od prestanka priznavanja (prodaje) financijske imovine, te
• prihodi od kamata, pozitivnih tečajnih razlika i valutnih klauzula.

Kada govorimo o prihodima od kamata oni nastaju temeljem ugovornih ili zateznih kamata.

Kako bi se u poslovnim knjigama i financijskim izvještajima poduzetnika mogli priznati prihodi od kamata, moraju biti zadovoljeni temeljni zahtjevi računovodstvenih standarda u vezi priznavanja prihoda. Prema tome, kako bi poduzetnik u svojim poslovnim knjigama mogao priznati prihode od kamata dva temeljna uvjeta moraju biti zadovoljena (toč. 15.55. HSFI-a 15):

• vjerojatno je da će ekonomske koristi povezane s transakcijom i poslovnim događajem pritjecati kod poduzetnika i
• da se iznos prihoda može pouzdano izmjeriti.

Ako su navedeni uvjeti zadovoljeni, poduzetnici obračunavaju prihode od kamata primjenom metode efektivne kamatne stope.

Potrebno je napomenuti da se prihodi od kamata obračunavaju i priznaju u poslovnim knjigama i financijskim izvještajima poduzetnika u onom razdoblju na koje se odnose, bez obzira na razdoblje u kojem će biti stvarno naplaćeni, odnosno bez obzira na razdoblje u kojem ih poduzetnik ima pravo potraživati od svog dužnika.

Financijski rashodi uglavnom nastaju kao posljedica korištenja tuđih novčanih sredstava ili ostale imovine kao što su zajmovi i krediti u kojima se kamate pojavljuju kao naknada za korištenje tuđih novčanih sredstava.

Financijske rashode prema njihovoj vrsti možemo podijeliti na:

• rashode od kamata,
• negativnih tečajnih razlika i valutnih klauzula,
• rashode od smanjenja vrijednosti financijske imovine,
• rashode od prestanka priznavanja (prodaje) financijske imovine te
• ostale financijske rashode

Kada govorimo o rashodima od kamata oni nastaju uglavnom temeljem ugovornih ili zateznih kamata. Ugovorne kamate kao rashod možemo smatrati naknadom za korištenje (vremensku vrijednost) novca ili stvari koja se duguje vjerovniku, odnosno kao uslugom financiranja dužnika. S druge strane, zatezne kamate možemo smatrati naknadom za kašnjenje u ispunjenju neke novčane obveze, odnosno kao naknadu štete ili odštetu.

Kako bi se u poslovnim knjigama i financijskim izvještajima poduzetnika mogli priznati rashodi od kamata, moraju biti zadovoljeni temeljni zahtjevi računovodstvenih standarda u vezi priznavanja rashoda. Prema tome, kako bi poduzetnik u svojim poslovnim knjigama mogao priznati rashode od kamata dva temeljna uvjeta moraju biti zadovoljena (toč. 16.12. HSFI-a 16):

• kada smanjenje budućih ekonomskih koristi proizlazi iz smanjenja imovine ili povećanja obveza i
• da se iznos rashoda može pouzdano izmjeriti.

Potrebno je napomenuti da se rashodi od kamata obračunavaju i priznaju u poslovnim knjigama i financijskim izvještajima poduzetnika u onom razdoblju na koje se odnose, bez obzira na razdoblje u kojem će biti stvarno plaćeni, odnosno bez obzira na razdoblje u kojem ih vjerovnik ima pravo potraživati od poduzetnika.