PRAVO NA GODIŠNJI ODMOR I REGRES U 2021.
Godišnji odmor je jedno od prava iz radnog odnosa koje je, osim Zakonom o radu , utemeljeno i čl. 56. st. 3. Ustava Republike Hrvatske. Prema navedenoj odredbi Ustava RH svaki zaposleni ima pravo na plaćeni godišnji odmor i tog se prava ne može odreći. Uređujući ustavnu odredbu o pravu na godišnji odmor ZR je propisao da radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu.
Godišnjim odmorom osigurava se njegov temeljni cilj koji radnicima omogućava ostvarivanje sigurnosti zaštite zdravlja i radne sposobnosti, te poslodavac ima obvezu da radniku osigura korištenje prava na godišnji odmor. Ako bi poslodavac propustio i ne bi se pridržavao ZR-om propisanih minimalnih zahtjeva i pravila to može dovesti do negativnih posljedica za poslodavca u obliku prekršajne odgovornosti. U tom smislu je čl. 228. st. 1. toč. 15. ZR-a, poslodavcu pravnoj osobi, zapriječena novčana kazna od 31.000,00 do 60.000,00 kn za prekršaj ako radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim ZR-om, osim u slučaju prestanka ugovora o radu.
- Minimalno trajanje godišnjeg odmora
Minimalno trajanje godišnjeg odmora propisano je čl. 77. st. 1. ZR-a u tjednima i to na način da radnik ima pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna za svaku kalendarsku godinu. Posebne skupine radnika kojima se štiti zdravlje i sigurnost na radu su maloljetnici i radnici koji rade na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja kojima je pravo na godišnji odmor određeno u trajanju od najmanje pet tjedana.
Posebno je potrebno voditi računa o osobama s invaliditetom kojima je čl. 12. st. 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom za svaku kalendarsku godinu propisano pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana.
Pravo na puni godišnji odmor stječe radnik koji se prvi put zaposli, odnosno koji ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca.
ZR-om je izrijekom propisano da se pravo na godišnji odmor ostvaruje nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa, a ne neprekidnog rada. Pravo na puni godišnji odmor ostvaruje i radnik koji u šest mjeseci trajanja radnog odnosa ne radi jer koristi neko drugo pravo npr. spriječenost za rad radi korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta, bolovanja, plaćenog dopusta i dr.
- Razmjerni dio godišnjeg odmora
Radnik koji ne ispunjava uvjet za stjecanje prava na puni godišnji odmor u tekućoj godini, jer mu radni odnos u tekućoj godini nije trajao neprekidno ili s prekidom kraćim od osam dana šest mjeseci, ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora.
Pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora ostvaruju radnici:
- koji se prvi put zaposle 1.7. i nakon toga,
- koji imaju prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, a kod drugog poslodavca se zaposle 1.7. i nakon toga,
- kojima prestaje radni odnos (neovisno od toga kada taj radni odnos prestaje tijekom godine), a poslodavac ima obvezu da prije prestanka radnog odnosa radniku omogućio korištenje ostvarenog prava na godišnjeg odmora ili da mu isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.
Pri izračunavanju trajanja razmjernog dijela godišnjeg odmora najmanje polovica dana zaokružuje se na cijeli dan, a najmanje polovica mjeseca rada zaokružuje se na cijeli mjesec.
- Utvrđivanje godišnjeg odmora
Kako radniku utvrditi godišnji odmora propisano je čl. 79. ZR-a prema kojem se trajanje, punog i razmjernog dijela godišnjeg odmora iz čl. 77. i 78. ZR-a, utvrđuje brojem radnih dana ovisno o radnikovom tjednom rasporedu radnog vremena.
Za vrijeme godišnjeg odmora radniku se naknađuje vrijeme koje bi proveo na radu, ali ne radi zbog korištenja prava na godišnji odmor.
Blagdani i neradni dani određeni zakonom, razdoblje privremene nesposobnosti za rad koje je utvrdio ovlašteni liječnik, te dani plaćenog dopusta, ne uračunavaju se u trajanje godišnjeg odmora.
Radnik ne može samoinicijativno nastaviti korištenje prekinutog godišnji odmora jer o nastavku korištenja godišnjeg odmora nastavno nakon prestanka bolovanje odlučuje poslodavac. Ako nakon prestanka bolovanja postoji potreba za radom toga radnika, on se morati vratiti na posao, a poslodavac je obvezan omogućiti da prekinuti godišnji odmor koristi u nekom drugom razdoblju.
- Korištenje godišnjeg odmora u dijelovima
Godišnji odmor radnik može koristiti u više dijelova i više nema izbora hoće li godišnji odmor koristiti u jednom ili dva dijela. Tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor radnik mora iskoristi najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, osim ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore, pod uvjetom da je radnik ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od dva tjedna.
Prilikom donošenja rasporeda korištenja godišnjih odmora poslodavac je ovlašten odrediti da radnik mora koristiti godišnji odmor u jednom dijelu bez izražene volje radnika. Dogovor između radnika i poslodavca je moguć i oni se mogu dogovoriti da radnik koristi godišnji odmora u dva ili više dijelova a ukoliko ne postignu dogovor o načinu korištenja odlučuje poslodavac.
Dva tjedna koja radnik koristi u kalendarskoj godini ne moraju biti prvi dio godišnjeg odmora, nego radnik u dogovoru s poslodavcem može koristiti prije toga i manji broj dana godišnjeg odmora i to bez ograničenja toga broja.
- Plan korištenja godišnjih odmora
Plan (raspored) korištenja godišnjih odmora donosi poslodavac u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu i ZR-om najkasnije do 30.6. tekuće godine, s tim da poslodavac nema propisanu obvezu da o tom rasporedu obavijesti radnike.
Planiranje i raspored korištenja godišnjeg odmora donosi poslodavca koji ima obvezu donijeti dva dokumenta i to:
- plan (raspored) korištenja godišnjeg odmora i
- odluku o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora.
Kolektivnim ugovorima može se odrediti i kraći rok za izradu rasporeda korištenja godišnjih odmora (npr. najkasnije do 15. svibnja za državne službenike i namještenike).
Plan korištenja godišnjih odmora obvezni su donijeti svi poslodavci neovisno o broju radnika. ZR nije propisao sadržaj i opseg rasporeda godišnjeg odmora, stoga je ostavljeno poslodavcu na volju da sam odredi što će takav raspored sadržavati. Poslodavac mora samo uzeti u obzir potrebe organizacije rada, te mogućnosti za odmor raspoložive radnicima.
Rasporedom korištenja godišnjih odmora poslodavac treba obuhvatiti i radnike koji su na bolovanju ili dopustu, vodeći računa o razdobljima u kojima oni ne mogu koristiti godišnji odmor zbog tih razloga.
Radnik koji radi s nepunim radnim vremenom kod dva ili više poslodavca, kod svakog od njih ostvaruje pravo na minimalno trajanje godišnjeg odmora (četiri, odnosno pet tjedana), a dodatan broj dana ovisi o kriterijima koji se primjenjuju kod svakog od poslodavaca i trajanje godišnjeg odmora ne mora biti isto. Poslodavci se trebaju usuglasiti kad će radniku omogućiti korištenje godišnjeg odmora, a ukoliko ne postignu dogovor dužni su omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema zahtjevu radnika (čl. 85. st. 2.).
Radnik ima pravo jedan dan godišnjeg odmora koristiti kada on to želi, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije korištenja, osim ako posebno opravdani razlozi na strani poslodavca to onemogućuju.
Ako radnik ne traži korištenje godišnjeg odmora, poslodavac je dužan voditi računa o tome da svakog radnika mora najmanje 15 dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegovog korištenja.
- Pravo na regres u 2021.
Ako se poslodavac obvezao nekim od izvora radnog prava (kolektivnim ugovorom i/ili pravilnikom o radu i/ili ugovorom o radu) radnicima isplatiti prigodnu nagradu (regres) kao pomoć pri korištenju godišnjeg odmora za 2021. u tom slučaju je to obveza poslodavca. Ukoliko poslodavac nije propisao obvezu isplate regresa a na to ga ne obvezuje niti kolektivni ugovor poslodavac nema obvezu radniku isplatiti regres.
Regres se može isplatiti najkasnije do dana početka korištenja godišnjeg odmora ili s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, a za radnike koji nisu na poslu najkasnije 7 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora.