PROMIDŽBA, REPREZENTACIJA I DAROVANJA
Troškovi promidžbe i reprezentacije, uključujući dane donacije i sponzorstva, uobičajeni su rashodi poslovanja, evidentirani u poslovnim knjigama poduzetnika. Obzirom na njihovu specifičnost, regulirani su poreznim propisima na način da je zakonodavac propisao uvjete i vrijednosna ograničenja tih izdataka priznatih u porezne svrhe.
Troškovi promidžbe (reklamiranja) poreznog obveznika ili njegovih proizvoda (usluga) uglavnom su u potpunosti porezno dopustiv rashod. Naime, ako se ostvaruju korištenjem usluga javne promidžbe, primjerice putem medija, takav će izdatak biti u cijelosti priznat u porezne svrhe, bez obzira u kojem je iznosu plaćen. Ukoliko se poduzetnik odluči za reklamiranje putem promidžbenih predmeta, zakonodavac je propisao izgled i vrijednost proizvoda koji se mogu davati kao promidžbeni.
Iako su i troškovi reprezentacije u većini slučajeva učinjeni u poslovne svrhe, a to je uspostavljanje što bolje poslovne suradnje sa poslovnim partnerima, u svrhu oporezivanja propisan je paušalno (ne)priznati dio tih izdataka.
U slučaju danih donacija, bez obzira radi li se o donaciji u novcu ili u materijalnoj imovini, Zakonom su propisane namjene za koje se može darivati, kao i iznosi do kojih se može ići u iskazivanju tih rashoda. Za razliku od donacija, kod sponzoriranja nema vrijednosnih ograničenja, kao ni određenja osoba s kojima se ugovor o sponzorstvu može sklopiti.
Isporuke bez naknade učinjene u poslovne (promidžbene) svrhe ne podliježu oporezivanju PDV-om, ali uz propisane uvjete.
U poslovnoj praksi je uobičajeno da se kupcima ili poslovnim partnerima daruju različite vrste poklon kartica ili poklon bonova. Obzirom da je Zakonom o PDV-u posebno regulirana isporuka vrijednosnih kupona, porezni obveznik koji želi obavljati isporuku (uz naknadu ili bez naknade) raznih kupona, mora već kod izdavanja odrediti radi li se o vrijednosnim kuponima u smislu Zakona o PDV-u, te o kojoj vrsti vrijednosnog kupona je riječ (jednonamjenski ili višenamjenski vrijednosni kupon) kako bi se ispravno provelo oporezivanje PDV-om.
- REPREZENTACIJA
Prema odredbi čl. 7. st. 1. toč. 3. Zakona o porezu na dobit, porezna osnovica povećava se za 50% troškova reprezentacije (ugošćenja, darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, troškova odmora, športa, rekreacije, zakupa automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor), nastalih iz poslovnog odnosa s poslovnim partnerom.
U PD obrascu za 2020. porezna osnovica povećava se za 50% troškova reprezentacije.
Obveznici poreza na dobit, koji poreznu osnovicu utvrđuju prema novčanom načelu, u obrascu PDNN za 2020. će povećati poreznu osnovicu za 50% troškova reprezentacije, ali samo za plaćene odnosno realizirane troškove reprezentacije.
Troškovima reprezentacije s pripadajućim PDV-om smatraju se darovi sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, koji su dani poslovnom partneru ili njegovu opunomoćeniku ili nekoj drugoj osobi, ako za to ne postoji pravna obveza ili neka druga povezanost s uslugom primatelja. Ako se radi o davanju za koje postoji točno određena protuusluga primatelja, tada se ne radi o reprezentaciji već o isporuci uz naknadu.
Na računu za ugošćenje poslovnih partnera potrebno je upisati naziv poduzetnika čiji su predstavnici ugošćeni.
O prigodnim poklonima se radi kada poduzetnik nekog poslovnog partnera, njegovog zastupnika ili neku drugu osobu uključujući i zaposlenike daruje u dobrima ili uslugama, a da za to ne postoji pravna obveza ili neka druga povezanost s uslugom primatelja. Povremeno davanje poklona pojedinačne vrijednosti do 160,00 kn bez PDV-a ne smatra isporukom dobara uz naknadu, što znači da ne podliježe PDV-u, pod uvjetom da se pokloni ne daju istim osobama i da ne postoji pravna obveza ili obveza protuisporuke odnosno protuusluge primatelja dobra. Kako se ovakvo davanje ne bi smatralo isporukom, istoj osobi u jednom tromjesečju može se dati najviše jedan poklon.
Zakonom o PDV-u (čl. 61. st. 1.) je zabranjen odbitak pretporeza po ulaznim računima koji se odnose na reprezentaciju. Prema čl. 136. Pravilnika o PDV-u, poduzetnik ne može odbiti pretporez obračunan:
- za obavljene mu isporuke dobara i usluga u tuzemstvu,
- pri stjecanju dobara unutar EU-a i primljene usluge iz drugih država članica,
- pri uvozu dobara, koja poreznom obvezniku služe za reprezentaciju.
Obzirom da odbitak pretporeza po ulaznim računima što se odnose na troškove reprezentacije nije dozvoljen uopće, ukupan iznos računa (s uključenim PDV-om) predstavljat će trošak poduzetnika.
Treba napomenuti kako poslovni partneri također mogu biti kupci proizvoda/usluga, stoga je dozvoljeno i poslovnim partnerima poklanjati promidžbene predmete, odnosno poklone male vrijednosti, te iskazivati takve isporuke kao trošak promidžbe.
Kada tuzemni porezni obveznik organizira određena događanja, kao što su poslovni sastanci, promidžbeni skupovi, simpoziji, seminari, kongresi itd., na koje poziva sudionike te istima, između ostaloga, plaća troškove smještaja, prehrane i putovanja, tada se tako nastali troškovi u skladu s propisima o porezu na dobit smatraju troškovima reprezentacije.
- TROŠKOVI PROMIDŽBE
Promidžba (reklama, propaganda) imena tvrtke poduzetnika ili njegovih proizvoda (usluga) predstavlja u cijelosti porezno dopustiv rashod poslovanja, pod uvjetom da je takav rashod učinjen u poslovne svrhe, odnosno da je povezan s ostvarivanjem prihoda.
Sve reklamne aktivnosti su troškovi tekućeg razdoblja i porezno priznati rashod pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit, odnosno osnovice poreza na dohodak od samostalne djelatnosti. Međutim, često nije lako povući granicu između troškova promidžbe i reprezentacije. Definiranje troškova promidžbe posredno proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 6. Zakona, prema kojoj se:
- proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika prilagođeni za te svrhe s oznakom »nije za prodaju«, te
- drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke, proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci, podmetači, olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i sl.) dani za uporabu u prodajnom prostoru kupca,
- ili ako se daju potrošačima ne smatraju reprezentacijom ako je njihova pojedinačna vrijednost do 160,00 kn (bez PDV-a).
Kod obrtnika – dohodaša primjenjuju se odredbe čl. 32. st. 12. Zakona o porezu na dohodak, sukladno kojima se poslovnim izdacima smatraju proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika prilagođeni za te svrhe s oznakom »nije za prodaju« te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke, proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci, podmetači, olovke, rokovnici, privjesci i sl.) dani za uporabu u prodajnom prostoru kupca, a ako se daju potrošačima, smatraju se izdatkom ako je njihova pojedinačna vrijednost bez PDV-a do 160,00 kn.
Vrijednost reklamnog predmeta je njegova cijena koštanja kao vlastitog proizvoda, odnosno cijena nove nabave kod nabavljenih proizvoda. Reklamnim predmetom se ne smatra proizvod čija cijena ne prelazi navedeni iznos (160,00 kn), ako je takav proizvod komercijalno pakiran. Da bi proizvod stekao status reklamnog predmeta mora biti u posebnom pakiranju za reklamne svrhe s oznakom “nije za prodaju”. Ako to nije slučaj, davanje takvih proizvoda, u pravilu, predstavlja troškove reprezentacije.
Detaljnije pojašnjenje troškova promidžbe dano je odredbama Pravilnika, gdje se navodi (čl. 24. st. 1.) kako se troškovima promidžbe, za koje se ne uvećava porezna osnovica, osim darivanja promidžbenih predmeta, smatraju i:
- troškovi nastali putem sredstva javnog priopćavanja, na oglasnim stupovima i pločama, telopima, lecima, katalozima, sajmovima,
- troškovi nagradnih igara u skladu s propisima o priređivanju nagradnih i sličnih igara, te
- troškovi kojim se promiče ime, dobro ili usluga poreznog obveznika na drugi način koji ima javno obiljež
Za uslugu promidžbe, koje poduzetniku obavi drugi poduzetnik, primatelj usluge ima pravo na potpuni odbitak pretporeza po ulaznom računu, uz ispunjenje svih zakonskih uvjeta.
Kod darivanja između poduzetnika treba napomenuti kako je poduzetnik – primatelj, kojem je imovina ustupljena bez naknade, obvezan u svom knjigovodstvu iskazati prihod s naslova primljene imovine po tržišnoj vrijednosti.
Promotivni materijali, kao što su letci, katalozi, prospekti, brošure i slični proizvodi promidžbenog sadržaja, koji se dijele besplatno kupcima (sadašnjim i potencijalnim), predstavljaju isporuku koja ne podliježu oporezivanju PDV-om, ukoliko je pojedinačna vrijednost tih materijala do 160,00 kn. Po ulaznim računima za nabavke promotivnog materijala poduzetnik ima pravo na odbitak pretporeza, ako su zadovoljeni svi uvjeti iz čl. 60. Zakona o PDV-u.
Poduzetnici često svojim poslovnim partnerima daju uzorke proizvoda kojeg proizvode, odnosno drže u prodajnom asortimanu. Obzirom da se radi o isporuci dobara, ali za specifične namjene, propisano je kako se davanje uzoraka bez naknade sadašnjim ili potencijalnim kupcima, ali u razumnim količinama, ne smatra isporukama dobara uz naknadu i na takva se davanja ne plaća PDV. Uzorcima se smatraju dobra koja su obilježena kao takva, dakle kao uzorci, testeri ili na sličan način i predstavljaju vrstu robe koja je rezultat poslovanja poreznog obveznika, ili je povezana s obavljanjem njegove djelatnosti te ako se oni daju u razumnim količinama.
Podaci o isporukama dobara koje se ne smatraju isporukama dobara uz naknadu, kao što je besplatno davanje uzoraka u razumnim količinama i povremeno davanje poklona vrijednosti do 160,00 kn ne upisuju se u prijave PDV-a.
- DONACIJE
Poduzetnici mogu darivati (donirati) za razne potrebe, ali da bi donacije bile porezno dopustive propisane su namjene odnosno osobe koje mogu biti besporezni primatelji donacije, kao i drugi uvjeti koji moraju biti zadovoljeni da bi se za vrijednost donacije mogla umanjiti porezna osnovica.
Porezno dopustivim darovanjima smatraju se:
- darovanja u naravi ili novcu,
- učinjena u tuzemstvu,
- za kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, sportske, vjerske, ekološke i druge općekorisne svrhe udrugama i drugim osobama koje navedene djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima,
- do 2% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini.
Darovanja učinjena u vrijednosti iznad svote 2% prihoda prethodne godine porezno su nepriznata i povećavaju osnovicu poreza na dobit. Iznimno, svota može biti i veća od 2% prihoda prethodne godine, ako je dana prema odlukama nadležnih ministarstva o provedbi financiranja posebnih programa i akcija (čl. 7. st. 7. Zakona).
U porezno priznata darovanja se mogu uključiti i darovanja poreznih obveznika proizvođača i trgovaca hrane koji, u cilju sprečavanja uništavanja velikih količina hrane i zaštite okoliša, daruju hranu osobama navedenim u čl. 7. st. 7. Zakona, za socijalne, humanitarne i druge svrhe pomoći, te osobama pogođenim elementarnim nepogodama i prirodnim katastrofama, pod uvjetom da su ta darovanja izvršena u skladu s posebnim propisima koji su u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede i uz posebne evidencije kako bi se nedvojbeno moglo utvrditi da je darovanje hrane izvršeno za navedene svrhe. U skladu s Pravilnikom o doniranju hrane i hrane za životinje, smatraju se porezno priznatim manjkom dobara, na koja se ne obračunava PDV.
U porezno priznata darovanja ulazi i plaćanje troškova za zdravstvene potrebe fizičkih osoba (operativne zahvate, liječenja, nabavu lijekova i ortopedskih pomagala) rješavanje kojih nije plaćeno osnovnim, dopunskim, dodatnim i privatnim zdravstvenim osiguranjem niti na teret sredstava fizičke osobe, a pod uvjetom da je darovanje odnosno plaćanje troškova obavljeno na žiro-račun primatelja dara ili zdravstvene ustanove te na temelju vjerodostojnih isprava.
Sva ostala darivanja fizičkim osobama, osim za zdravstvene potrebe, smatraju se primitkom tih osoba, po osnovu kojeg je potrebno utvrditi dohodak.
Često se postavlja pitanje da li je potrebno sklopiti ugovor između donatora i primatelja donacije. Obzirom da kod doniranja nema uzajamnosti, nego se radi o jednostranoj činidbi donatora za koju se ne očekuje protučinidba (protučinidba postoji kod sponzorstva), za donaciju nije potreban ugovor.
Dakle, donacija se ne mora ugovarati, nego će biti dostatna odluka uprave društva o donaciji, ali se ista mora dokazati vjerodostojnom ispravom o davanju imovine (otpremnica i sl.), bez obzira na njen oblik.
- SPONZORSTVA
U darovanja ne spadaju sponzorstva ako je zauzvrat učinjena promidžba tvrtke, proizvoda ili znaka sponzora ili darovatelja. Troškovi sponzorstva, pod uvjetom da je zauzvrat učinjena promidžba tvrtke, proizvoda ili znaka sponzora ili darovatelja, jesu porezno priznati rashodi.
Za razliku od donacija, kod sponzorstva nema vrijednosnog ograničenja, kao ni određenja osoba s kojima se može sklopiti ugovor o sponzorstvu (ili generalnom sponzorstvu). Tako poduzetnik (pravna ili fizička osoba), koja daje svoja novčana i druga sredstva (proizvode ili usluge), može sponzorirati različite akcije i programe (npr. festivale, turnire, sportska događanja, kulturne predstave, knjige). Organizatori takvih događanja mogu biti različite institucije (ustanove, udruge, klubovi, sportska ili kulturna društva itd.), ali i drugi poduzetnici. Sponzor će kao protuuslugu dobiti reklamu svoje tvrtke, odnosno svojih proizvoda ili usluga. Međusobni odnosi, prava i obveze ugovornih strana (sponzora i organizatora) u izvršenju određenog sponzorstva reguliranju se ugovorom o sponzorstvu.