TROŠKOVI PRIJEVOZA NA POSAO I S POSLA
Pravo radnika na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla nije pravo koje je utvrđeno Zakonom o radu, već je nadoknada materijalnih prava radnika troškova prijevoza uređena kolektivnim ugovorom (ako se primjenjuje), pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca.
Ako poslodavac nije obveznik primjene kolektivnog ugovora, zapošljava manje od 20 radnika i prema čl. 26. ZoR-a nije obveznik donošenja i primjene pravilnika o radu, a u ugovoru o radu nije definirao naknadu troškova prijevoza na posao i s posla može radniku priznati pravo na navedenu isplatu temeljem odluke. Radniku poslodavca kojeg zbog određene vrste djelatnosti obvezuje primjena nekog od kolektivnih ugovora pripada pravo na isplatu troškova prijevoza na posao i s posla prema odredbama istog.
1. Neoporezivi i oporezivi iznos naknade troškova prijevoza na posao i s posla
Porezni tretman naknade troškova prijevoza na posao i s posla propisan je Pravilnikom o porezu na dohodak koji određuje da se neoporezivo mogu isplatiti naknade troškova prijevoza na posao i s posla:
- mjesnim javnim prijevozom i/ili
- međumjesnim javnim prijevozom.
Mjesnim javnim prijevozom isplaćuje se iznos u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte, odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako na određenom području odnosno udaljenosti nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se u visini cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz odnosno do visine cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran pijevoz.
Međumjesnim javnim prijevozom isplaćuje se iznos u visini stvarnihi zdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte, odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza odnosno do visine stvarnih izdataka utvrđenih u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza.
Troškovi prijevoza na posao i s posla osim radnicima mogu se neoporezivo isplatiti i osobama koje se nakon završenog školovanja nalaze na obveznom praktičnom radu ili na dobrovoljnoj praksi ili na stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa, kao i fizičkim osobama izaslanim na rad u Republiku Hrvatsku po nalogu inozemnog poslodavca u tuzemno društvo.
Također, od 1.1.2019. dana je mogućnost zapošljavanja umirovljenika na 4 sata bez obustave mirovine. To znači da se i zaposlenim umirovljenicima mogu nadoknaditi troškovi prijevoza na posao i s posla pod jednakim uvjetima kao i svim drugim radnicima, bez obzira na činjenicu da su zaposleni na nepuno radno vrijeme.
Temeljna pretpostavka za neoporezivu isplatu naknade troškova prijevoza je da svakom pojedinom radniku, trošak prijevoza na posao i s posla stvarno nastaje. Znači da se radniku čije je prebivalište odnosno uobičajeno boravište, (mjesto gdje stanuje ili boravi) nalazi na lokaciji na kojoj ujedno i radi (dakle, na adresi sjedišta društva ili njegove poslovne jedinice) ili se nalazi neposredno do te lokacije i to neznatne udaljenosti, zbog čega mu objektivno troškovi prijevoza i ne bi mogli nastati, zbog primjene propisa o porezu na dohodak, nema temelja za neoporezivu isplatu spomenute naknade. U tim bi slučajevima poslodavac, kojeg na isplatu naknade troška prijevoza obvezuju odredbe posebnih propisa, pravilnika o radu ili ugovora o radu, trebao radniku pri isplati te naknade utvrditi primitak po osnovi nesamostalnog rada (plaću), koja podliježe obvezi obračuna, obustave i uplate propisanih obveza za javna davanja.
Društvo može za isplatu neoporezivog iznosa naknade troška prijevoza na posao i s posla JOPPD obrazac predati na dan isplate ili najkasnije do petnaestog dana u mjesecu za primitak koji je ostvaren, odnosno isplaćen u prethodnom mjesecu.
Ako bi poslodavac radniku isplatio naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u iznosu većem no što mu prema uvjetima iz PpDOH-a pripada, razlika između propisane svote i podmirene naknade troškova prijevoza smatrala bi se dohotkom od nesamostalnog rada.
2. Način nadoknade troškova prijevoza na posao i s posla
Poslodavci radnicima mogu priznati i isplatiti troškove prijevoza na posao i s posla na jedan od sljedećih načina:
- isplatom naknade za prijevoz u visini cijene pojedinačne prijevozne karte,
- isplatom naknade za prijevoz u visini cijene mjesečne prijevozne karte ili
- kupnjom mjesečne (ili pojedinačne) mjesne ili međumjesne karte, koje daju radnicima.
Za opravdanost navedenih troškova poslodavcu je potrebna vjerodostojna isprava (račun, obračun, odluka, potvrda o cijeni karata i dr.). No, radi priznavanja neoporezivih iznosa naknada troškova prijevoza odnosno dokazivanja stvarno nastalih izdataka, vjerodostojnom ispravom smatraju se i javno objavljeni odnosno dostupni cjenici ovlaštenih prijevoznika koje su poslodavci radi priznavanja neoporezivih iznosa obvezni osigurati i čuvati u svojim službenim evidencijama (čl. 8. st. 3. PpDOH-a).
Ukoliko poslodavac odluči radnicima isplatiti nadoknadu troškova prijevoza na posao i s posla, to može učiniti isplatom na tekući račun radnika ili u gotovu novcu. Pri tome poslodavac nije obvezan voditi računa o tome hoće li radnik za isplaćenu svotu kupiti prijevoznu kartu ili će za dolazak i odlazak s posla koristiti svoje osobno vozilo ili bilo koji drugi način prijevoza.
Prema tome, za priznavanje troškova prijevoza na posao i s posla radniku dovoljna je potvrda prijevoznika o cijeni prijevoze karte, no ako je cijena opće poznata, kao npr. za Grad Zagreb (javni prijevoz iznosi 360,00 kn mjesečno) tada nije potrebna ni potvrda prijevoznika.
3. Naknada troška prijevoza na posao i s posla u slučaju odsutnosti radnika
Ako poslodavac naknadu troškova prijevoza isplaćuje prema cijeni pojedinačne prijevozne karte odnosno po danu dolaska na posao, tada iznos naknade troška prijevoza ovisi o broju dana kada je radnik radio. To znači da će se naknada troška prijevoza utvrditi kao umnožak iznosa cijene pojedinačne karte i broj dana rada radnika prema evidenciji o prisutnosti radnika na radu. Za dane kada radnik primjerice nije radio zbog npr. korištenja godišnjeg odmora, bolovanja, blagdana, dana koje je proveo na službenom putu i sl. ne može se neoporezivo isplatiti naknada troška prijevoza na posao, budući da trošak prijevoza za te dane nije ni nastao.
Ako pak poslodavac radniku isplaćuje cijenu mjesečne prijevozne karte, iznos naknade troška prijevoza jednak je iznosu na potvrdi o visini cijene mjesečne karte, neovisno o tome što radnik dio mjeseca nije radio radi bolovanja, korištenja godišnjeg odmora, blagdana i sl.